Sparina i zamućenost uma
01.08.2009.Znam da me tama hoće. Oduvijek me htjela. Tama i svijetlo se uvijek grabaju za mene.
Ne volim ovisiti o vanjskim čimbenicima, ali o ljubavi se jednostavno ovisi.
Sila koja ne bira dali želiš ili ne želiš..jednostavno uzima što želi.
Sa njom ili znaš živjeti ili ne znaš pa patiš. Gdje naučiti živjeti sa njom? Nigdje.. bačen si i sam i moraš neke stvari shvatiti sam. Mrzim kad sam nemoćan i kad moram puštati takozvanoj sudbini da odigra karte za mene.
Vrag je podijelio karte i smije se nama igračima koji moramo najbolje učiniti sa onim što imamo u rukama.
Goni me onaj gadan osjećaj da više ne držim karte. Zapravo držim ih, ali ne kontroliram način na koje se one odigravaju.
Neka nevidljiva ruka umjesto mene igra i baca moje "dragocjene" karte na stol.
Ja samo gledam svojim umom i svojim srcem. Um se prima za glavu svako malo a srce plače kao da ga razdiru stotine noževa. Tamnih noževa koji žele uzeti život iz mene..isisati ga iz mene. Ne ostaviti nit' kap pa neka živim u tami i ne radujem se više ničemu. Glasno kažem: "Ne može!" Tamna sila će morati pričekati.
Tamna sila ne voli čekati. U skladu je sa mojim razumom koji je donekle izoštren.. ma zapravo, neću pretjerivati. Izoštren nije prava riječ. Mogu radije upotrijebiti riječ nabrijan. Moj razum je nabrijan onim što je bilo i drhti u isčekivanju onoga što će biti. Prokleti zavoj je pod pravim kutom i tek sekundu prije nego zakoračim ću znati što će biti.
Prokleto premalo vremena da reagiram na pravilan način a kamoli da još k tome i razmišljam o nekom vragu.
Osjećam se usamljeno. Zidovi sobe igraju neku igru kojoj je cilj zaustaviti me, ugušiti me.
Ne lovi me paranoja niti neki strah. Naviknut sam na njih koji žele samo zlo i samo lažu da bi nas uništili.
Zidovi su statični.. a tek ljudi. Ljudi su i zli i mobilni. Zlo koje se miče.
Pitate se gdje mi je vjera u dobrotu? Pa tu je negdje sakrivena. A gdje ti je srce ti ratniče svijetla?
A tu je negdje.. kod nje je. Samo kod nje. Nadam se da zna da je kod nje i kod nikog drugog...
..niti će ikad drugdje biti.
Kvragu.. come back to me.
komentiraj (2) * ispiši * #