Još je veliki Friedrich Wilhelm Nietzsche govorio o tome kako se ljudi moraju vratiti u prirodu, točnije na planinu ili u pustinju. Njegov zapravo spiritualni nadčovjek je bio utjelovljenje snage i neslomljivog karaktera kojeg se samo moglo poželjeti. Naravno, kao i inače tu su se javili neki pojedinci, zapravo javila se velika većina kojoj je to bilo neprihvatljivo.
Nisu mogli shvatiti snagu duha nadčovjeka i popljuvali su ga i odbacili. Uostalom kao što je svijet odbacio i samog Nietzschea. Starog dobrog Nietzschea.. Oduvijek su se ljudi osjećali jače u skupinama. Samo kratko proučavanje sociologije nam može dati uvid u teorije o gomilama u kojima su ljudi spremni raditi stvari koje nebi nikad niti pomislili a kamoli učinili dok su sami. Neki ljudi su odlučili živjeti u takvim gomilama i one se danas gotovo niti ne smatraju gomilama jer su tako dobro kamuflirane da ih i najoštrije oko ne može samo tako zapaziti. Ti ljudi se zovu kapitalisti.
Okupljaju se gotovo ritualno po shopping centrima i vesele ih ovozemaljske i niske stvari (dopustite mi da se tako izrazim, nakon proučavanja duhovnih stvari drugačije niti ne mogu), zabavljaju ih stvari koje ne mogu nikako nahraniti ljudsku potrebu za duhovnim i znanstvenim. Svakog dana sve više zapadaju u tu "harmoničnost" njihovog načina života i sve više zatupljuju osjećaj za prave stvari. Razgovarajte malo duže sa bilo kojim pripadnikom kapitalizma i vidjet ćete da će on gotovo 100% biti uvjeren da je njegov način života ispravan. On (mislim da se žene u ovom slučaju nebi trebale osjećati zakinutima jer zasigurno nebi htjele pripadati u tu skupinu o kojoj je riječ) misli da je ta nedjelja provedena u shopping centru provedena baš onako kako je trebala i da nikako drugačije nije moglo biti. Tu su naši prijatelji..tu su svi, zašto nebi bili i mi? Kapitalizam ne podnosi snažne pojedince osim na svojim najvišim položajima. Vođe kapitalističkog društva ja smatram kao one jake pojedince koji su zalutali i prihvatili materijalizam kao način života.
Naravno, lijepo je biti materijalno zbrinut i sretni su oni koji to jesu u ovom svijetu koji će se od pohlepe raspasti, ali ja bi jednostavno odbio biti milijarder i živjeti u svojoj palači/palačama kad neki na ovom svijetu umiru i nemaju što za jesti. Prije spomenuta pohlepa vodi najjače ljude kapitalizma i čini se da njihova glad nikada neće biti zadovoljena.

Pripadnici kapitalističkog društva tako iz dana u dan žive i misle da je sve u redu. Ovih dana možete samo uključiti HRT 1 u 19:30 i prva vijest će sigurno biti da raste PDV ili da se teško živi i slično.. a što mislite tko je kriv za to sve?
Kapitalisti naravno. Na sreću, kapitalistički svijet se polako ruši i njegovi pripadnici će potonuti sa njime. Ili će prihvatiti drugačije ideje ili će potonuti sa svojim brodom- ali naravno ima nekih koji ostave svoj brod da tone a oni lijepo odu kao što nam je nedavni primjer hrvatskog političara pokazao. Svaka čast izuzecima. Oni će graditi budućnost.
MI ćemo graditi budućnost.

Groteskna je ljepota koju vidim oko sebe.
Možemo li to uopće nazvati ljepotom?
Vanjsko ne odaje ništa, a unutarnje razdire tuga i bol.
Naučio sam da u ovakvim trenucima je najbolje pustiti tišini da nas obavije svojom bijelom tunikom.
Rekli su da znanje govori a mudrost šuti. Onaj koji šuti je ili mudar ili je povrijeđen previše da govori.

Usprkos tomu, širiti depresiju nije povoljno. Širiti sreću je povoljno, a kad sreće nema onda je najbolje šutjeti.
Tišina, povlačenje i fizička aktivnost su lijek. Rad spašava dušu čovjeka.
"Arbeit macht frei"-pisalo je na ulaznim vratima zloglasnog nacističkog logora u kojemu su mnogi umrli.
Naravno, ja ne propovjedam to na onaj način na koji su oni. Ne poistovjećujem se sa ljudima koji su počinili toliko zločina prema cijelom čovječanstvu.
Moramo željeti samo dobro jedni drugima i cijelom čovječanstvu makar znamo kakva su ljudi gamad ponekad.
Lažu, vrijeđaju, ubijaju. Primarni nagoni koji nas tjeraju da činimo zle i nepromišljene stvari.
Uspjeh čovjeka je u tome da kontrolira te nagone i ne dopusti im da vladaju njime.
Um je najveće oružje/oruđe koje ste dobili kao pripadnici ljudskog roda. Koristite ga onda, malo za promjenu.

Nada umire posljednja!

Bilo se provodilo jedno istraživanje kojim se htjelo ustvrditi dali molitva ima nekog efekta na izlječenje bolesnika (srčanih bolesti u ovom slučaju makar to sad nije toliko bitno). Formirale su se grupe "molitelja" koji su dobili ime i prvo slovo prezimena onog za koga su trebali moliti. Pacijenti su bili podijeljeni u tri skupine: 1. skupina je dobila potporu molitve i za to je znala, 2. skupina je dobila potporu molitve i za to nije znala, a 3. skupina nije dobila potporu molitve u procesu ozdravljenja.
Skupinama "molitelja" je bilo rečeno da ubace ključan dio u molitvu, nešto kao: "O molim te Bože da se osoba X potpuno oporavi bez nekih neželjenih posljedica."
Svi pacijenti iz sve tri skupine su bili podvrgnuti operaciji sa kojom im je trebalo biti bolje u isto vrijeme.

Moram razočarati vas koji vjerujete u nekakva čuda koja nemaju racionalan temelj jer na kraju je ispalo da su oni koji su znali da se za njih moli imali dodatne komplikacije sa zdravljem jer su osjećali pritisak.
Svi rezultati su bili skoro podjednaki bez obzira na potporu molitve.
Teolozi i vjernici su na taj eksperiment odmahnuli glavom i rekli da oni već duže vrijeme mole i da znaju da molitva ima nekog učinka.
Zanimljiva je isto tako činjenica da u slučaju da bi rezultati bili povoljniji za vjernike oni bi primili u ruke te rezultate i mahali njima u besvijest sa veseljem što su konačno dokazali da njihov Bog postoji.
S jedne strane, opovrgnuti će rezultate povoljne za "nas", ali će isto toliko spremno prihvatiti "naše" rezultate ako će oni biti povoljni za njih i njihova razmišljanja. Zbilja bijedno.

p.s. - ako takozvanim moliteljima daš samo ime i prezime nekog čovjeka (npr. Ivan I. ) kako će Bog znati dali se radi o Ivanu Ivankoviću ili Ivanu Ivanečkom? Aha da..vaš Bog je svemoguć. On zna sve...

Stojim već dugo bez tvojih poljubaca,
već dugo bez tvojih zagrljaja i dodira.
Sam sam već dosta vremena..
Nemam kamo da prolijem svojeg sjemena.

Stojim sam na ovom usamljenom proplanku.
Maštam polako o tvom povratku..
Razmišljam o tvojoj lijepoj silueti
Kao dijete rođeno u epruveti.

Stojim ovdje i ne mogu te izbaciti iz glave..
Želim da ti opet vidim lice.
Dugo te nema,oko mene samoća.
Kad se vratiš,bit' će bolesnoća..


Pišem ti pjesmu,držim se onog.. "Ko te kara nek ti piše pjesme" :P

H ---> v.t.

Činele se tresu i još su vruće od žestokih udaraca karbonskim palicama.
Tutorial no.1 : Karbonske palice su mnogo lakše,ali lakše pucaju..dok je sa drvenima sasvim suprotno. Otporne su na udarce (jako žestoke..believe me) i ako zanemarite onaj osjećaj da ste u pilani kad pogledate na pod i vidite mnogo piljevine, nema uopće nikakvih problema :P
Namjeravam si kupiti još činela. Premalo mi je ovo što sad imam. Treba još više nečega što zuji ;)
Ako zanemarimo sad na kratko sviranje i podrum pun piljevine.. uskoro počinje jedno lijepo razdobblje odmora za sve nas koji smo na ratištima dosta dugo gubili i snagu i živce i sve to što ide sa tim skupa. Veselim se čitanju Marxovog Manifesta i sličnim djelima. Ali..
..još nije gotovo. Još malo.


To know you is to love you
You're everywhere I go
And everybody knows
To love you is to be part of you..

Miss you so much... want my H.