„I sad nakon obnove i osvježenja spreman sam na dalje… „

Ulazim k svojoj susjedi u ugodnu dnevnu sobu koja je uređena na način na koji su naviknuti naši stari. Susjeda me pozdravlja i nudi mi čaj kojega sa zadovoljstvom prihvaćam. Nedavno me moja susjeda upoznala sa problemom koji ju muči ne da joj da mirno spava. Potrudio sam se čim prije da obavim ovaj posjet. Tiho srčući čaj počeo sam pričati:

„U idealnoj državi bi trebao vladati nenadmašiv moralni zakon kojega bi svi ljudi poštivali. Jak osjećaj iznutra koji čovjeku ne dopušta da učini zlo drugome. Ne dopušta mu da ukrade ili uništi nešto što nije njegovo što u zadnje vrijeme možemo vidjeti kao sveprisutnu pojavu u našem svijetu (našu malu državu neću spominjati..svi znaju kakvo je stanje). Ljudi sa tim unutarnjim osjećajem ne bi mogli uopće podnijeti da netko osjeća bol ili tugu ili bilo koji drugi negativan osjećaj radi njih ili njihovih postupaka.
Kad malo bolje pogledate, možete vidjeti da u našoj zemlji više nitko ne mari za druge i da nema nikakvog suosjećanja. Naravno, svaka čast pojedincima, ali o suosjećanju na globalnoj razini se ne može govoriti. Većina ljudi ne mari što će netko umrijeti ili što je nekomu teško. Gledamo svoje poslove već sa takvim žarom da ne vidimo susjeda čija obitelj umire od gladi.
Moramo se zapitati otkud taj problem dolazi. Komunikacija između ljudi je sve manja, a kada i postoji tu su obično umiješani neki poroci koji pospješuju komunikativnost ljudi.
Uzalud vam vaše dobro odgajanje djece gospođo kada će danas sutra vaše dijete doći na cestu i naučiti osnovni zakon kojega uče već od malih nogu. Zgazi ili budi zgažen. Moraš biti jači od drugoga da bi opstao. Nitko više ne govori: Pomogni drugome, razgovaraj sa njim. Daj sve od sebe. Vaš sin će gospođo sa takvim zakonom uskoro i nositi vatreno oružje i riješiti svoj problem na „lakši“ način.
Djeca koja su odgojena u drugačijem duhu će osjećati bol i nepravdu svijeta. Djeca koja su odgojena da vole će se morati pobuniti i uzeti zastave u ruke. Djeca će se morati boriti za svoje ideale. Glavni krivac je postao i odgoj , ali on to možda i nije otpočetka bio. Sve, draga gospođo, trune uz ovaj poredak koji svijet toliko veliča. Sve će istrunuti kao cvijeće koje niste zalijevali više od tjedan dana. Sve trune uz taj prokleti kapitalizam draga gospođo. I vaši ideali koje ste usadili u glavu vaše djece. Ona su sada prisiljena prihvatiti igru ili umrijeti. Alternativa vam nažalost još uvijek nije ponuđena, ali vam mogu garantirati da će jednog dana biti. Znate, to vam mogu obećati. To vam možemo obećati moji prijatelji i ja.. jer mi smo djeca ideja.“

Zahvaljujem se na čaju i izlazim u tišini iz njezinog stana. Osjećam se bolje. Osjećam da mnogi ljudi računaju na nas i naše ideje. To mi daje snagu. Sin moje susjede i ostala djeca koja ulaze u ovaj okrutan svijet neće morati patiti više. Vjetar u mojoj havajskoj košulji…