Ptice opet pjevaju svoju proljetnu pjesmu. Nikako da se otarasimo tog snijega koji stalno pokriva naše ulice.
Nadam se da mu je sad dosta i da nas neće više gnjaviti.

Danas dok sam išao iz škole sam se opet divio svemu oko sebe. Priroda koja se budi..nije još do kraja budna ali joj uskoro dolazi vrijeme. Zanimljivo je kako s vremenom ljudi zaborave gledati oko sebe. Pogled običnosti zahvaća ponekad sve ali bitno je da se onaj maštoviti pogled vrati.
Ljudi govore da treba odrasti i da treba biti realan..u skladu sa pogledom većine koja vidi realnost..ili ju ne vidi..kako god.
Zadržati svoje šarene naočale ja bih htio.
Osjećam se u zadnje vrijeme poput Petra Pana...
Želim odletjeti daleko... jako jako jako daleko.

Al onda se vratim i sjetim se da će uskoro revolucija..
Hope so..

Peace