The garbage truck beeps as it backs up
And I start my day thinking about what I’ve thrown away...
Could I push rewind?
All the credits rolled in signifying the end
But I missed the best part
Could we please go back to the start?
Forgive my indecision.

Dan je tmuran i poziva ljude na suicid.
Sjedim u svojoj sobi kraj prozora i gledam kapljice kako cure po staklu. Zamišljam da su sve te kapljice izgubljene duše.
Vidim sebe negdje na sredini stakla. Zatvaram oči na trenutak i prestajem misliti o tome.

Otišli smo(sam) van nakon jednog dužeg vremena i skoro završio u provaliji, gledao kako moj prijatelj skoro pada niz bedem i na kraju bježao okolo po gradu da bih stigao svojeg prijatelja.
Kiša je uvijek pomalo škrapala i upozoravala nas da je tu. Nebo je bilo oblačno pa ništa od proučavanja zvijezda..danas je slična situacija pa sumnjam da će biti išta drugačije.
Pomislim da je bilo pametnije ostati kod kuće i čitati neku dobru knjigu a ne ovo trčanje za vragom.Vragom na viskiju.

"A možda jesam već prije pil viski.."
"Možda,al sad ga ne piješ pa ovo je bljuvotina."

U daljini se čuju krikovi(i nisu to krikovi onih maloljetnika koji misle da su primili boga za bradu..).
Grad ne spava nikad. Pričam Buću o Aleksandriji( i/ama ) koje su prvi gradovi koji su imali noćni život zbog reflektirajućeg svojstva mramora. Europski ljudi su po noći spavali dok su filozofi i ostali ljudi Aleksandrije mogli i po noći ići van i ne biti smatrani poremećenima. ( "Što ćeš po mraku raditi ako ne nešto sumnjivo?" ).
Ne čudim se onda što mi izlazimo po noći :D

Moje unutarnje dvojbe se polako smiruju za vrijeme ovih sati. Ne razmišljam previše. Smislio sam tehniku i koncept.
Sada mogu mirno spavati...

Peace