..ili tek zagrijavanje za pravi iskonski plamen.

Petorica ljudi novog poretka(na početku šestorica ali Dirk je odustao zbog toga što je morao spavati) su krenuli jedne subotnje večeri u jedan bar-restoran da bi razgovarali o sve bližnjem preoblikovanju vlasti i novom svjetskom poretku.
Uz 5 piva,hranu i barsku tučnjavu.. neki povijesničari kažu da je tako sve počelo..
Raspravljalo se o svakakvim važnim pitanjima singularnosti a poprilično mnogo je(kako je večer odmicala,polako ali sigurno) bilo misli o pravom iskonskom plamenu koji se nikada nebi ugasio.
Gdje bi se uopće tako nešto moglo napraviti?Koliko je potrebno materijala(smeća?) da se tako nešto realizira?
Sve su to bila pitanja koja su mučila našu petoricu.Inkvizitor je donio carev izgubljeni stari štap smrti kako bi dao potporu vječnom plamenu.

Nakon što smo napustili zadimljeni barski prostor koji je pekao za oči osjetljivije ljude, mrak nas je progutao kao gladno dijete kanibalskog neoplemena.
Krenuli smo poznatim smjerom kroz mračne ulice jedva osvijetljene uličnim svijetlima.
Došli smo na teritorij starog plemena i sreli dvoje naših dragih prijatelja kako sami sjede u tišini i tami.
Car je mislio da se nešto desilo ali čim smo mi došli oni su se lijepo raspričali i mjesta za paniku il sumnju nije više bilo.
Dvojica prijatelja se pokušalo zaštititi od toksičnih kiša kojima je hladno ljubičasto nebo prijetilo već nekoliko sati ispod jedne od starih nastambi nekog već davno zaboravljenog vremena. Vrijeme nagriza gotovo sve. Otpornost na vrijeme bila bi besmrtnost ali i veliko prokletstvo kojim bi zauvijek živjeli sami..Gledali kako naši bližnji umiru. Polako i sami kroz te sve katastrofe starili i na kraju svemira bili nešto nalik zombiju sa tupim i praznim osjećajima.

"Zahtijevam premještaj na neko drugo mjesto."- tiho je rekao car kada smo stajali nekoliko minuta pokraj naših prijatelja i stare nastambe.
Ponekad se neke želje cara ne mogu (trenutno) ostvariti ali skoro sve koje su moguće ostvarivane su nekoliko sekundi nakon zahtjeva cara.
Kada smo došli u područje poznatih proporcija,sjeli smo uz neki zabačeni dio sa zidovima ispisanim grafitima raznih devijantnih subkultura i ostalih skupina. Neko staro suho granje je ležalo pokraj na povećoj hrpi. Neki bi rekli,znak bogova. Materijal je bio osiguran.
Ponestajalo je nama i našim prijateljima ljekovitih napitaka pa je car odlučio da idemo po još toga u lokalnu veoma zaposlenu trgovinu koja se nalazi pokraj terminala broj 15. Točno na izlasku rupe u prostoru kroz koju prolaze glomazni metalni divovi prevozeći ljude iz raznih kutaka ovog našeg skromnog planeta. Carska medicinska služba je zabranila jedno vrijeme ljekovite napitke caru ali.. neke stvari jednostavno ne mogu biti ostvarene..
Na putu do trgovine smo prolazili pokraj mjesta koje su zauzele subkulturalne skupine ali su sada izgubile to područje zbog terenske snage i imuniteta lokalnih vlasti. Mjesto je bilo pogodno zbog totalne neiskoristivosti koju je grad osigurao tom mjestu i zbog već gore spomenutog terminala broj 15 koji je davao pristup svakakvim likovima da prođu na našu stranu. Osiguranje i provjera metalnih divova je naravno..bilo preslabo.
U trgovini smo kupili što smo trebali služeći se još uvijek ovdje vrijedećom valutom ali uskoro se planira promjena svega,pa tako i valute. Povratak na poznato mjesto je bio pod istim okriljem ljubičastog neba i tišine koja je nagrizala dušu nevjernika.

Vrijeme je prolazilo i tako su i naši novi ljekoviti napitci nestali. Car je uzdahnuo i rekao: "Bilo je i boljih napitaka.."
Ostatak se složio ali nažalost ,ovdje vrijedećih valuta nismo imali napretek jer je štednja neizbježna ako se stvari žele pokrenuti u zamišljenom smjeru. Rastrošno vrijeme tek dolazi.
Počelo je tihim prikradanjem misli iz daljine kada je inkvizitor zatražio kratkotrajni zapaljivač od ministra propagande. Tvari koja je gorjela je bilo malo kao što je i bilo nade za pokretanje neugasive sile tako malim i trošnim instrumentom.
Ali energija se osjetila kada su naše sjene zatitrale ispisanim zidovima. Svijetlost i neki čudni sjaj su se proširili zjenicama očiju cara. Neki žar se probudio,još jače potaknuo ideju koja već duže vrijeme gori srcem velikog budućeg cara.
Nije dugo trajalo i ministar propagande i ministar municije su morali krenuti po još ljekovitih napitaka i kratkotrajnih zapaljivača. Nakon nekog vremena oni su se vratili i pružili nam zapaljivače koji su bili predodređeni da pokrenu tu veliku i zastrašujuću silu. Napitci su se natočili i materijal se zapalio. Tišina je opet zavladala ekipom kada je plamen lagano održavan u granicama normale. Još suhog lokalnog materijala je doneseno i energija je sada bila mnogo jača. Stari štap smrti je gorio kao da mu je sudbina predodredila ovo mjesto. Mnogo duša ubijenih tom stvari sada je moglo mirno prebivati u smrti.
Previše ljudi koji su ovdje bili i prisiljeni smo bili napustiti položaje i ugasiti ono što je imalo velikog potencijala.

Hodali smo istim putem do trgovine i nakon toga preko zabranjenog položaja gdje su prolazili metalni divovi.
Dužnosnici zaduženi za mir oko područja terminala 15 su nas čudno gledali ali plavim anđelima nije bilo niti traga.
Naseljeno područje je prolazilo pokraj nas brzinom hoda. Ispred nas je bilo veliko postrojenje za napajanje nekom vrstom energije čije su postojanje vlasti negirale. Vlasti danas mnogo toga negiraju..samo mudri vide kroz zastore zavaravanja.
Uređena cesta je postala šikara i napustili smo nastanjeni dio područja kada je mrak oko nas postajao sve gušći.
Na mjestu gdje je šikara bila malo rijeđa su lokalna zabačena plemena održavala svoje rituale ali sada nije nikog bilo. Istrijebljenje je prijetilo mnogim manjinama a neke su nažalost to i doživjele. Ovo područje je sada bilo prepušteno prirodi koja se sada oporavljala od gomile smeća koje je zabačeno pleme ovdje donijelo.
Odlučili smo pomoći prirodi i ovo je bilo idealno. Polako se hrpa povećavala i prvi plamenovi energije su počeli osvijetljavati divljinu. Naše sjene u daljini. Tišina. Euforija nakon.

Zrak je postajao sve gušći kada su otrovni plinovi isparavali prema ljubičastom nebu.
Otrovna kiša se pojavila malo zatim i nemir se vidio na licu cara. Ova energija je bila početak sile carstva i nije mogao dopustiti da se odmah na početku ugasi. Dirka nije nigdje bilo i radne snage je bilo malo. Nosili smo sve što smo mogli samo da bi se energija održala. Polako ali sigurno plamen se održavao ali u nekim trenucima se gasio.
Svaki put kada bi se ugasio, neka viša sila je dopustila ponovno dizanje iz pepela. Je li to znak da će carstvo imati svoje padove i uspone kao feniks?
Euforija je zavladala kada je održana ritualna borba "metalnim štapovima* ". Plamen je gorio i plesali smo oko vatre sretni kao djeca. Zabačeno mjesto sreće na koje anđeli nemaju pristup.
Napokon i kiša je pojačala i energija se jednom morala ugasiti. Ovo je samo bio test za nas.
Mislim da smo prošli jer tko održava goruću energiju skoro dva sata uz prisutnost toksične kiše? Samo odabrani..
Polako napuštajući mjesto događaja osjećali smo ispunjenje.

Dug hod nas je poveo blizu terminala 15 i transportne rupe u prostoru. Došli smo do crpke gdje su ljudi punili svoje osobne letjelice i ostala transportna sredstva. Čovjek za pultom nas je dočekao sa shotgunom ali ministar municije je svojim prisustvom ublažio agresivnost. Kupili smo nešto energetskih sirovina i biljne napitke koji su nas trebali održati do naših kuča.
Neki su polako bili umorni od silnog hodanja jer praktički..sjećate li se kada sam vas pitao dali možete zamisliti cara i inkvizitora kako hodaju u tamnoj noći po gradu? E..sada zamislite svih 5(Dirk fali jer je do onda već spavao kao dijete) ljudi od povjerenja kako hodaju cijelu noć po usamljenom gradu u sjenama.
Napokon dugi hod je rezultirao u dolasku na još jedno subkulturno mjesto na kojem su se događale neke lijepe..ali sada izgubljene stvari i inkvizitor se morao suzdržati da ne pusti emocijama na površinu. Tišina u njegovom srcu. On samo šuti. Njegovi prijatelji su uz njega. Zhavalan im je na tome. Veoma.
Praznina je ono što vam ostane kada ode vaša potpora i djevojka koju volite. Mislite li da je lako ponašati se kao da vam nije stalo? Mislite li da je lako spuštati glavu i pretvarati se kao da ste jaki a zapravo se gubite i nije vam ništa jasno?
Možda vam je sada jasno zašto inkvizitor šuti. Niti jedna riječ niti jedna rečenica ne mogu opisati ovo stanje. Traženje sreće u malim stvarima je jedino što nama ljudima preostaje. Perfekcija je za umjetnu inteligenciju..za koju znamo da se i sama kvari. Perfekcija je trenutno stanje. Vrijeme nagriza sve.. ah.

Većina se razišla na subkulturalnom mjestu. Još malo smijeha i rasprava prije kraja a tada je i zadnja kap biljnih napitaka bila u nama i morali smo krenuti. Car je otišao malo ranije jer je njegova zlatna WC školjka imala stvari za progutati.
Nakon nas samo je mrkla noć ostala tamo.
Ministar propagande i inkvizitor su prolazili kroz polja koja su izgledala kao crne tvorevine koje žele progutati sve što prođe po njima.
Dolazimo blizu brloga. Ministar propagande razgovara sa svojom curom i budućom ženom. Mojom dobrom Zlatarskom prijateljicom. Ah gdje li je Zlatar? Tamo negdje daleko. Ima mjesta za koja mislim da imaju dijeliće mojeg srca. Zlatar će zauvijek biti dio mene,ma što god se desilo.
Kartica za ulazak u stan nas čeka pred ulazom. Ministar propagande ide spavati nakon tako uzbudljive večeri i noći..a ja? Ja uzimam knjigu u ruku i čitam zadnja poglavlja. Ne želim pročitati to..predobro je.


Poanta iskonskog plamena i ovog posta je ta da nikad ne smijete odustati od svojih namjera i želja..ciljeva.
Svaka želja je ostvariva ako ju dovoljno želite. Svaka iskra može postati plamen.
Odustajanje je samo pišanje u svoj vlastiti plamen.
Mi smo održavali energiju dovoljno dugo da bi sami sebi dokazali da to možemo. Ovo je simbol upornosti i ponosan sam na njega. Što se mene tiče..moja vatra nikada neće prestati gorjeti i sjati.

Srce je izvor iskonske vatre.
Ljubav je lož ulje.