Noć je polako ali sigurno pojela grad. Tišina je zavladala ulicama i samo su se pokoji krikovi čuli.
Drug Lazar se izgubio u tami nasuprot velikih svijetala i zaželio mi sretan put.Učinio sam isto.
Nebo je još uvijek bilo vidljivo plavo ali imalo je šare tame po sebi.Kao da je netko sa velikom pandžom poderao dijeliće neba i tako ih ostavio ranjene da krvare. Prolazim ulicama tako poznatog mi kvarta i vidim samo ulična svijetla zanemarujući nebo. Osjećam strah u zraku i okrećem se svako malo da pogledam ima li što iza mene..Samo tišina.Vječna spretnost.
Nešto me gleda iza vrata. Nastavljam u tišini i prisjećam se svega što se desilo.

Ovo što ćete sada pročitati je samo blur. Loša replika stvarnosti koja je preopasna da bi se izrekla onako kako se zbila.
Ipak nakon svega,istina će ostati neokaljana riječima smrtnika.

Dvorana puna ljudi.Osjeća se kako se zidovi urušavaju u nas. Zgusnuti red falange postaje sve gušći i ne zna se koliko će još tako izdržati.Zauzimamo prednja mjesta i ostavljamo našeg plavog prijatelja iza nas. Probijamo se kroz gužvu intelektualaca ponosni što smo tamo i sami. Buduća elita,ajmo tako reći.
Sve počinje tiho. Đimi udara po gitari neki fristajlo melodičan zapis kako je rekao ministar municije.
Ministar municije sjedi pored mene a pored njega je car himself. Pored cara sjedi još jedan time traveller. Ovih dana ih je mnogo..i zbunjeni su.
Nakon toga slijede neki isječci. Elvis i ostali govore. Mi sjedimo i gledamo. Samo ponekad nam ruke rade pokrete koje su zemljani definirali kao pljesak.
"Iznimno sam zadovoljan..." Stvarnost se pomalo urušila u sebe i izmjenila.
"Udaril bi tu babu i uzel taj prokleti stolac i udaral svom silom.Zaletel se prema sredini,potrl glavni stol i uništil sve kaj se da uništiti a tad bi pljuval po svima njima i smijal se!" ... stvari postaju normalne...
"...ova pjesma je stvarno nešto posebno." - Car polako vraćen u tijek događaja...samo jedan isječak iz glave budućeg cara i vođe novog poretka.

Ponudili su nam zemaljsku hranu i naravno ministar municije,car i inkvizitor nisu mogli odbiti. Hrpa intelektualaca sada se nalazi oko stola i jede ono što su skromni i uljudni domaćini pripremili.
Neko čudno pecivo sa keksima je bilo isprobano od strane cara i kaže da je donekle bilo ukusno iako bi ga domaćini gledali s čuđenjem i čak možda sa malo gađenja da su ga vidjeli u tom pokušaju miješanja njihove hrane.
"Politički zatvorenik..hm.To izdaje Lepoglava?" Prodor smijeha ali toliko nečujan da domaćini i ostali nisu primjetili.
Prostor nabijen nekom čudnom energijom smijeha. Stvari koje nebi trebale biti smiješne postaju takvima i suzdržavanje postaje veoma težak zadatak.
"Previše su toga stavili na ta peciva." Trenutak kasnije pod je bio pun soli. Car je vratio domaćinima ono što su mu ponudili u prevelikoj mjeri. Što je previše ni s kruhom nije dobro.
Zvoni mobitel. Poznati glas našeg plavušana koji se pita gdje smo ali isto pitanje bi mi mogli njemu postaviti.

Polako krećemo prema našim brlozima. Detalji u ovom trenutku nisu potrebni.
Moguće je..oh,moguće je da još sada naš smijeh odjekuje tamo gdje smo ga ostavili.
Čudesan je ovaj svijet,zaista...

..zaista.