Osjećam pijesak kako isparava i peče me za oči.Tišina je ovdje.. more pijeska..pokoji škorpion me sjeti da i tu ima života...

Sve blijedi..blijedi,blijedi i blijedi da ode daleko od nas..
Brod ostaje plutat sam afterall..niti miševi ne ostaju..kapetan mora umrijeti sam..u tišini.

Dosta...dosta stvarno!Plašim samog sebe a i plašit ćete se vi koji čitate ovo.

Želim sunce i daleke plaže.. želim pogledati u pličak i vidjeti neke čudne tropske ribe(ne one koje bi me pojele jer ipak želim još malo živjeti..) :P

Želim se kupati a samo kilometar dalje imati pustinju u koju mogu pobjeći i biti sam sa svojim mislima.
Pitam se..ima li više pijeska ili mojih misli?

Želim isto tako tvoju ruku u svojoj..želim da trčimo plažom..
Ah..dobro..možda nećemo trčati plažom zajedno al trčat ću sam i u mislima budeš i ti trčala sa mnom..

Samo za usporedbu.. koliko je pijeska u pustinji? Mnogo..jako mnogo..
I sad pretpostavljajući da je i mojih misli isto negdje toliko..
Eh..znaš.. 80% tih misli je tvoje.. lutaš koridorima mojih misli..ma ne lutaš..
..smiješ se..onak kak ti znaš..

..smijem se i ja..
.sretan sam.