Povijest pamti najveće pobjednike.Možda je to zato jer povijest i je pisana od strane pobjednika?No uglavnom...

Ratnici su oduvijek postojali.Naravno,danas više ne vitlaju sa mačevima i kopljima i ne jašu svoje sjajne crne vrance..sada sjede u MIG-ovima ili voze tenkove i gaze sve pod sobom.Čuče negdje tamo u pustinji i čekaju nekoga koga bi mogli "skinuti".Ili pak sjede na nekom balkonu čekajući da se njihovo baratanje s snajperom testira.Uglavnom,sve krvavi posao.

Da nebi ispalo da samo loše stvari govorim.Ima i onih koji se bore za pravdu i barataju svojim oružjem koja su uperena protiv zločinaca i tamnih sila i I don't know what..al ne govore li to svi? Zar ne govori to svatko koji uzme oružje u ruku i nekoga odstrani?Svatko je na svojoj strani dobra..naravno,to nije tako ali neću ulaziti previše u te stvari jer zapravo i nisam htio o tome pisati.Samo da još kažem... "Nikad se ne zna što se odigrava u glavi onoga koji ubija."

Ali gdje su oni ostali?Povijest je i te kako imala svoju mirnu stranu..samo...samo što su je izbrisali!A zašto? Zato jer možda nije zanimljiva ili možda nisu htjeli da je drugi vide?
Iskreno mi recite...jeste li kada učili na svojim satovima povijesti o nekom mirnom razdoblju?Ili je možda to predosadno jer mora biti dinamično?

Dali je čovjek zaboravio jedno od razdoblja u kojem je bio sretan?
Jeli moguće da smo svi mi zaboravili?