Živimo u svijetu punom boli i tuge.Svijet koji nekad ne zaslužuje ništa drugo nego tišinu.Jedino u tišini ne možemo biti povrijeđeni jer kad ne govorimo,riječi se ni ne mogu reflektirati k nama jer ih nismo ni izrekli...

U svijetu koji je tako okrutan,ja jednostavno mrzim pridonositi toj boli.Ne volim kad moram nekoga povrijediti a ne želim to.Ali nekad...nekad nema drugog izlaska nego na taj način...
Nekad moramo biti grubi da bi netko neke stvari shvatio...A moramo znati...da naša grubost nekog boli...

Svijet igra na taj način i nekad se mu moram pridružiti i zaigrati onako kako on igra cijelo vrijeme...
Ali u mom slučaju,vjerujete mi, uvijek je to samo iz puke potrebe...

World is a cruel place...Sometimes we can do nothing else but cry...But then again we must know that this world is not worth our tears...