Želim mir!Želim ga... ali dali ga zaslužujem?
23.10.2006.Baš sam malo razmišljao o svemu i ovo pisanje posta mi teško pada... Ne toliko što je post sam po sebi nekakav čudan... Nego i zato što bih htio i o nečem drugom pisati... ali sam se ipak odlučio za ovo...
Pa evo...
Shvatio sam da se ja cijelo vrijeme zalažem za to da u svijetu bude mira... pomažem ljudima... pokazujem im način kako da riješe probleme na način bez ozljeđivanja drugih pa čak i sebe...
Pazim na bića manja od sebe i ona slabija od sebe... Ne znam dali znate ali sam vegetarijanac od kad znam za sebe zahvaljujući mojim roditeljima( HVALA TATA, HVALA MAMA). Pazim gdje stignem... ne bacam smeće okolo... ma uglavnom volim prirodu i mislim da ju treba zaštiti...
A onda shvatim i to da ljudi zapravo sami sebi narušavaju mir... ne samo prirodi nego i sami sebi...
Ljudska pohlepa za naftom je samo jedna od čovjekovih pogrešaka... Onda jučer sam baš na dnevniku vidio da su u jednoj državi legalizirali ubijanje kitova... Znači te veličanstvene životinje duge i do 20 metara umiru radi čovjeka... Sve je uvijek radi čovjeka... Čovjek je sam svoja propast... sam svoj smak svijeta... Čovjek je sam svoja pomrčina... Sam svoj pad... svoj strmoglavi pad... Njegovo zlo ga je dovelo do ovdje... Teroristi svuda... I onda još takvi ljudi poput našeg dragog Busha koji se kao bori protiv terorizma a zapravo je sam jedan od najvećih koji postoje na ovom svijetu...
I onda da sve bude gore... Pomislim da svijet možda nije zaslužio mir... S takvim odnosom prema prirodi i prema samom sebi ne zavređuje... Ja uopće ne mogu zamisliti kakvi su to ljudi koji idu ubiti drugoga čovjeka... kada tako nešto učiniš, ubijaš nekoga tko je imao obitelj... svoj život... Ubijaš dušu... A to nebi htio imati na svojoj karmi... Niti ne znam tko bi htio takvo nešto...
Uglavnom... Svijet ni ne zaslužuje taj mir... uzalud mi(i svima takvima) trud!!!
Jedino što možemo... je... IMAGINE...
komentiraj (13) * ispiši * #