srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Objavljeni listići:
Prosinac 2024 (4)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (4)
Prosinac 2021 (17)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (16)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (14)
Studeni 2020 (3)
Moje fotografije
Moj vrtlarski blog
Copyright © Litterula.
Litterula
Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba
- 11:15 -
Komentari (28) -
Isprintaj -
#
|
Dok je velika obitelj - mama, tata, baka, djed i djeca – sve do sredine 20. stoljeća živjela zajedno, bake i djedovi su se brinuli za unuke dok su roditelji radili - na selu najčešće na njivi i u štali, a u gradu na raznim poslovima. Dok je bila u snazi kuhala je baka kao glavna gazdarica, a kad je baka onemoćala kuhala je mlada gazdarica, najčešće snaha. Ona je najčešće i njegovala onemoćale roditelje sve do njihova odlaska u vječna lovišta i na vječne zelene poljane. Kad sam ja bila mala više nije bilo tako; obitelj se počela razdvajati, snaha više nije udajom dolazila u kuću nego se mlada obitelj osamostaljivala i živjela odvojeno od baka i djedova u svojim stanovima ili kućama, često u udaljenim gradovima i selima. Pa su djeca počela odlaziti u vrtiće ili su ih čuvale dadilje, a sve manje bake koje su također sve češće radile ili su živjele predaleko da bi mogle svaki dan dolaziti k djeci. Kako su se i mame sve češće zapošljavale nije bilo nikoga u kući tko bi njegovao bake i djedove pa su se počeli otvarati domovi za stare i nemoćne koji zbrinjavaju ljude koji ne žele ostati kod kuće, ne mogu sami kuhati i odravati stan ili kuću, ili ih djeca smjeste u domove kad se ne mogu za njih brinuti.  U posljednjih dvadesetak godina dok sam s VelkomBebom povremeno po desetak dana boravila u tim domovima nagledala sam se svega. Neki ljudi su bili ljuti što su ih djeca smjestila u dom, neki su bili realni i pomirili su se sa situacijom, a nekima je bilo bolje nego kod kuće. U velikim domovima postoji niz aktivnosti u kojima ljudi mogu sudjelovati a mogu se baviti i svojim hobijima. U malim domovima je malo drugačije; oni ne mogu organizirati te aktivnosti za zabavu pa je ljudima, ako ne mogu odlaziti u udruge, ako su slabije pokretni ili nemaju dovoljno novaca, što je također dosta često jer im penzija pokriva troškove doma i ništa im ne ostane za đeparac, pa je ljudima često dosadno. Dok smo sjedili popodne uz kavicu primjetila sam da ne žele čavrljati međusobno, ne žele slušati priče i sjećanja ostalih korisnika doma. Kad bi netko od djece došao u posjet roditeljima uvijek bi dolazili, sjedali uz njih i započinjali razgovor. Željeli su kontaktirati s ljudima iz vanjskog, a ne iz njihovog malog zatvorenog svijeta. A to je znak da taj sustav malih domova za starije osobe nije dobar. U domove bi trebali ići, dok su još zdravi i u snazi, samo ljudi koji to žele. Za većinu starijih ljudi, pogotovo žena koje još mogu same kuhati i žele si same peći kolače, bolje bi bilo kad bi ostajali doma ili u blizini svoje djece, a da im njegovatelji/ce dolaze pomagati. Na sreću to danas omogućavaju razne udruge koje šalju gerontodomaćice ljudima, najčešće bakicama koje su ostale same u udaljeni selima, ali i u gradovima. Što se mene tiče, ja bih najradije sad ili odmah išla u gradski dom jer unučad koju bi trebalo čuvati nemam, kuhati više ne mogu, ni kolače baš često ne pečem, radije bih išla bih pjevat u crkveni zbor, uključila bih se u aktivnosti u župi i u domu koje bi mi bile po volji, išla bih svaki dan u šetnju, svaki tjedan na koncerte, u kazalište ili u kino, u knjižnicu na predstavljanja knjiga i sična događanja i priključila bih se čitateljskom klubu, bavila bih se fotografijom, crtala bih i popunjavala svoje listiće na blogu. A zašto se Litterula danas raspričala o bakama, djedovima i domovima? Zato što se danas prvi put, odredbom pape Franje od 31. siječnja 2021. god., obilježava Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba. Papa Franjo najavio je da će se ovaj dan obilježavati svake godine u četvrtu nedjelju u srpnju koja se najviše približava blagdanu sv. Joakima i Ane, Isusovih bake i djeda. Ove godine je to današnja nedjelja, 25. srpnja 2021. Papa Franjo često poziva društvo da se skrbi o starijim osobama jer su one izvor mudrosti i iskustva te kritizira kulturu odbacivanja kojom suvremeno društvo isključuje ljude kad više nisu produktivni i kaže da je „starost dar i da su bake i djedovi spona koja povezuje naraštaje kako bi se mladima prenijelo iskustvo života i vjere. Bake i djedovi su često zaboravljeni, dodaje Papa, zaboravljamo to bogatstvo čuvanja korijenâ i prenošenja znanja i iskustva“. Osim toga Papa Franjo nas opominje da je važno da se bake i djedovi susreću s unucima i da se unuci susreću s djedovima i bakama, jer – kako kaže prorok Joel – bake i djedovi će sanjati pred svojim unucima, imat će snove i velike želje, a mladi, uzimajući snagu od svojih djedova i baka ići će dalje kroz život... |
Njen vrt je bio prepun cvijeća
- 12:52 -
Komentari (19) -
Isprintaj -
#
|
Njen vrt je bio prepun cvijeća A njeno srce puno radosti U svakom kutku raslo je nešto lijepo Ivančice, tulipani, karamfili i zumbuli I baš kad je cijeli vrt uredila Bila je prisiljena iznenada otići A njeno cvijeće, drveće i grmlje Moralo se samo za sebe pobrinuti Dok na zelenim je brijegima boravila Kod kuće nije bilo nikoga Tko mogao bi lijepo cvijeće brati Kad napokon je došla natrag kući Njen vrt je bio prepun cvijeća Što čekalo je da se ona vrati |
Zaslužena mirovina
- 08:31 -
Komentari (34) -
Isprintaj -
#
|
Roditelji koji ne žele svoju djecu s različitim poteškoćama i s najtežom invalidnošću smjestiti u ustanove za njihovo zbrinjavanje, dobili su 2007. godine mogućnost da prihvate status roditelja njegovatelja. Status roditelja njegovatelja reguliran je Zakonom o socijalnoj skrbi koji kaže da se taj status "priznaje jednom od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invalidnošću ako ispunjava jedan od sljedećih uvjeta: 1. Potpuno je ovisno o pomoći i njezi druge osobe jer mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen 2. U potpunosti je nepokretno unatoč ortopedskim pomagalima 3. Ima više vrsta teških oštećenja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih) zbog kojih je potpuno ovisno o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba." Do konca svibnja 2020. godine naknada za roditelje njegovatelje iznosila je pet socijalnih osnovica što je bilo 2500 kuna, a tada je naknada povećana na osam osnovica što iznosi 4000 kuna. Status roditelja njegovatelja i njegovatelja osobe s invaliditetom u Hrvatskoj trenutno koristi 4859 osoba. Od 2017. godine status njegovatelja mogu dobiti i bračni ili izvanbračni drugovi, formalni ili neformalni životni partneri osobe s invalidnošću koji se o njima brinu 24 sata na dan. Do tada je taj status u sustavu socijalne skrbi bio rezerviran isključivo za roditelje djece s najtežim poteškoćama. Roditelj njegovatelj i njegovatelj osim prava na novčanu naknadu, ostvaruje i prava iz mirovinskoga osiguranja, zdravstvenoga osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. U zakonu piše također da osobe sa statusom njegovatelja ostvaruju odgovarajuća prava iz Zakona o radu, a jedno od tih prava je i pravo na 4 tjedna odmora tijekom godine. No to pravo praktički je gotovo nemoguće ostvariti, jer je teško naći nekoga tko će roditelja njegovatelja za to vrijeme zamijenjivati. Zakon o socijalnoj skrbi kaže i to da je "osoba s invalidnošću osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invalidnosti. A dijete s teškoćama u razvoju, po tom zakonu je "dijete koje zbog tjelesnih, senzoričkih, komunikacijskih, govorno-jezičnih ili intelektualnih teškoća treba dodatnu podršku za učenje i razvoj, kako bi ostvarilo najbolji mogući razvojni ishod i socijalnu uključenost." Dijete s najtežim poteškoćama i osoba s invalidnošću može ostvariti i druga prava iz sustava socijalne skrbi, npr. osobnu invalidninu i doplatak za djecu. Status njegovatelja može ostvariti i jedan od članova obitelji koji živi u istoj obiteljskoj zajednici tj. kućanstvu a) ako su roditelji djeteta s teškoćama u razvoju umrli b) ako nijedan od roditelja ne živi s djetetom niti se o njemu brine c) ako živi s djetetom, ali se nije u mogućnosti brinuti o njemu zbog svog psihofizičkog stanja d) ako u jednoroditeljskoj obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invalidnošću. Pravo na status roditelja njegovatelja može se priznati roditelju do navršene 65. godine života, a dulje ako se pružanje pomoći i njege ne može osigurati od strane druge osobe iz obitelji. Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja prestaje: 1. na zahtjev roditelja njegovatelja ili njegovatelja, 2. ako nije u mogućnosti pružati potrebnu njegu djetetu zbog svojeg psihofizičkoga stanja, 3. ako zbog neopravdanih razloga ne obavlja poslove njegovatelja, 4. ako se nalazi u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora u trajanju duljem od 2 mjeseca, 5. kada navrši 65 godina života, osim u slučaju ako se pružanje pomoći i njege ne može osigurati putem članova obitelji s kojim živi u obiteljskoj zajednici, 6. smrću djeteta, roditelja njegovatelja ili njegovatelja. Rješenje o priznavanju prava na status roditelja njegovatelja donosi nadležan Centar za socijalnu skrb uz suglasnost nadleżnog Ministarstva. Sve smo dakle razjasnili što se tiče zakona. I sve je to divno i krasno, blago si ga nama. Ali ima tu jedan mali problem. Kad roditelj njegovatelj navrši 65 godina ima pravo, ako želi, ići u penziju. Ali ako ode u penziju, dobit će manje novaca te, ako nema člana obitelji koji bi preuzeo status njegovatelja, i dalje obavljati isti posao. A to nitko normalan neće učiniti. Dakle, roditelj može ići u penziju ako svoje dijete smjesti u dom ili nađe njegovateljicu koja će ga zamijeniti i njegovati njegovo dijete, koje usput rečeno i nije dijete nego je odrasla osoba koja je visoka 173 cm i teška 73 kg, ne jede, ne sjedi i ne hoda samostalno, ne govori i ne služi se rukama, kratko rečeno na nivou je novorođenčeta. Ako takvu osobu, koja je usput rečeno kod kuće poživjela dvadesetsedam godina a da ni pet minuta nije bila u bolnici, koja jede miksanu hranu na žlicu i pije vodu iz čaše, smjestite u neku ustanovu, oni će joj staviti kanilu, hraniti je na sondu itd. i ona će u roku od tjedan dana završiti u bolnici s visokom temperaturom, infekcijom mokraćnih puteva i bronhitisom ili upalom pluća. Dakle, ako roditelj ne može više biti njegovatelj i želi ići u mirovinu, a nema člana obitelji koji bi mogao preuzeti status njegovatelja trebala bi postojati neka ustanova ili agencija koja bi zapošljavala njegovatelje/ice koje bi zamijenile roditelje njegovatelje kako bi njihova djeca mogla nastaviti živjeti u svojoj kući u svojoj obitelji, na što imaju pravo kao i svi ostali stanovnici nekoga grada, bili zdravi ili bolesni. Taj zadatak posljednjih nekoliko godina djelomično preuzimaju Udruge koje su dobile odobrenje i novac od Europske unije za provođenje programa osobnih pomoćnika. Osoba s invaliditetom može preko udruge dobiti pomoćnu njegovateljicu 20 sati na tjedan. Za roditelje njegovatelje to je značajna pomoć, ali to su programi koji traju neko određeno vrijeme, npr 18 mjeseci. Ako nakon toga udruge ne dobiju odobrenja za nastavak tih programa, dakle ako ne dobiju novac, ne mogu plaćati te pomoćne dadilje. I roditelji njegovatelji opet ostaju sami. Dakle, da zaključimo! Jedino rješenje ovog problema, po mom skromnom mišljenju, je sljedeće: agencije ili ustanove za pružanje usluge njege u kući mogle bi zapošljavati i slati na teren pomoćne njegovatelje/ice, a za svakog korisnika te usluge mora se na neki način utvrditi koliko sati na dan pojedina osoba s invaliditetom treba pomoć te njegovateljice. A to se može utvrditi na osnovi stupnja invaliditeta i Barthelovog indeksa. Ako npr neka osoba ima Barthelov indeks 0, što znači na ništa ne čini samostalno, onda bi ta osoba trebala dobiti njegovateljicu na najmanje 12 sati, a neki i 24 sata, ako na korisnika treba paziti i po noći. Trebalo bi vidjeti koliko novaca za smještaj i njegu takve osobe dobivaju ustanove koje imaju ugovor s nadležnim ministarstvom, a koliko novaca bi bilo potrebno za rad jedne ustanove ili agencije koja bi pružala te usluge osobama s invaliditetom u njihovom domu. Tko zna, možda bi to čak bilo i jeftinije! Osim toga, možda bi se na taj način zaposlile kvalificirane njegovateljice čije su školovanje u Hrvatskoj platili porezni obveznici, koje sada najčešće odlaze u Njemačku, Austriju, Švicarsku i druge zemlje, dakako ako bi im se pošteno taj rad, koji uz rudarska zanimanja spada među najteže poslove, pošteno i platio. Dakle, da zaključim: udruge koje sad provode programe pružanja njegovateljskih i sličnih usluga svojim članovima zahvaljujući novcu koji im osiguravaju građani EU-a preko raznih fondova, mogle bi dobiti status agencije ili ustanove za pružanje socijalnih usluga i sklopiti ugovore s nadležnim ministarstvima koja bi trebala redovito osiguravati, u skladu sa zakonom, novac za te usluge koje bi trebalo omogućiti svima koji na to imaju po zakonu pravo. Ne znam točno kakvi su socijalni zakoni u pojedinim državama, ali znam da su sigurno mnogo bolji i mnogo bolje se provode nego naši. A znam i to da su prije našeg ulaska u EU bili potpisani brojni dokumenti u kojima smo se obvezali da ćemo do određenih rokova sve zakone uskladiti sa zakonima koji su na snazi u EU. A jedan od tih zakona je i Zakon o socijalnoj skrbi, koji je sad na redu i čije donošenje svi roditelji njegovatelji nestrpljivo očekuju, kao i Zakon o inkluzivnom dodatku te Zakon o osobnim asistentima. Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović predstavio je 26. travnja 2021. god. Akcijski plan unaprjeđenja sustava socijalne skrbi, kojem je krajnji cilj sveobuhvatna reforma sustava koji treba omogućiti bolju zaštitu korisnika i unaprijediti stručni rad djelatnika u sustavu. Neki od dugoročnih ciljeva tog plana, kako je rekao naš ministar, su uspostavljanje jedinstvenog cjenika socijalnih usluga, informatizacija sustava za lakši pristup uslugama i njihovo efikasnije pružanje. Nadam se da će se naš ministar i njegove stručne službe naći neko rješenje i za roditelje njegovatelje i njihovu djecu tako da ne budu prisiljeni svoju djecu smjestiti u neku ustanovu nego da im se omogući da roditelji odu u zasluženu mirovinu, a djeca da ostanu u svojim kućama, sa svojim obiteljima u poznatoj sredini. |
Šnajderica
- 08:52 -
Komentari (25) -
Isprintaj -
#
|
Neki dan sam se nakon nekoliko tjedana odmora izvukla iz kreveta i napokon počela pospremati kuću. Složila sam sve stvari u prizemlju pa prešla u potkrovlje. A gore me čekao šnajderaj: mašina, konci, škare, ravnala, trokuti, krojevi i ostali pribor za krojenje i šivanje, zalihe platna... Sve je trebalo složiti, obrisati prašinu i pripremiti za moj glavni hobi. Jer šivanje mi je hobi, nije mi ni zvanje ni zanimanje, nisam išla ni na tečaj ni u tekstilnu školu, sama sam naučila krojiti i šivati po uputama gospođe Aenne Burda. A dok sam pospremala šnajderaj čula sam na radiju da je vrijeme prijava u srednje škole. Učenici koji su ove školske godine završili osmi razred osnovne škole, moraju do 7. srpnja izabrati srednju školu u kojoj će nastaviti školovanje. U našem malom selu postoji Srednja škola koja ima graditeljsko, medicinsko i poljoprivredno učilište pa u sklopu graditeljskog učilišta učenici mogu izabrati u trogodišnjim obrazovanju zanimanje: zidar, tesar, klesar, soboslikar-ličilac, pismoslikar, instalater grijanja i klimatizacije, mehaničar građevinskih i rudarskih strojeva, rukovatelj samohodnim građevinskim strojevima, proizvođač keramike i keramičar oblagač. U četverogodišnjem obrazovanju mogu se školovati za zanimanje: građevinski tehničar i arhitektonski tehničar. U medicinskom učilištu učenici upisuju zanimanja: medicinska sestra/medicinski tehničar u trajanju od pet godina i fizioterapeutski tehničar u trajanju od četiri godine. A u poljoprivrednom učilištu mogu se četiri godine školovati za općeg poljoprivrednog tehničara no za budućnost je planirano i više zanimanja, kao i zanimanja u trogodišnjem trajanju. Nastava se u poljoprivrednom učilištu odvija u zakupljenom školskom objektu veličine 1.000 m˛ uz koji se nalazi i uređeno zemljište za praktičnu nastavu, te suvremeni staklenik. Osim što se brinu za okoliš škole, učenici praktičnu nastavu obavljaju na nekim od poljoprivrednih imanja van škole, kao i u voćnjaku, stakleniku i vrtu koji škola posjeduje. A kad je moja generacija završavala osnovnu školu u našoj srednjoj školi imali smo mogućnost upisati samo građevinska zanimanja. A ja to nisam htjela pa sam morala izabrati neku srednju školu u obližnjem gradiću. A tamo je postojala gimnazija, ekonomska i tekstilna škola. Budući da me Baka naučila štrikati i šivati gumbe već sa 9 godina - kao mala djevojčica šivala sam već i haljinice za svoju crnu i bijelu bebu, u dobi od 15 godina već sam znala naštrikati vestu, a kasnije smo mama i ja štrikale i za jednu poznatu zagrebačku obrtnicu - htjela sam ići u tekstilnu školu. Al tata to nije htio ni čuti; pa ne bu se valjda mlada pjesnikinja i odlikašica školovala za šnajdericu. Ekonomska škola također me nije zanimala, pa sam se upisala u Gimnaziju. A da sam se upisala u srednju tekstilnu školu i postala tekstilni tehničar, odjevni tehničar ili krojačica možda bih sad imala poznati butik u Zagrebu i šivala ekskluzivne haljine za dame iz visokog društva. Danas ta srednja škola u našem gradiću nosi naziv Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću, a u njoj učenike obrazuju u sljedećim područjima djelatnosti: likovna umjetnost i dizajn, grafička tehnologija i audiovizualne tehnologije te odjeća. U ta tri područja djelatnosti trenutno realiziraju programe za sljedeća zanimanja: dizajner odjeće, grafički dizajner, industrijski dizajner, grafički tehničar, medijski tehničar, WEB dizajner, grafičar pripreme, grafičar tiska, grafičar dorade i šivač odjeće. Učenici stječu kvalitetno obrazovanje i vještine koje im omogućavaju samostalan kreativan rad. Ako žele, nakon što završe četverogodišnje škovanje u toj školi, učenici mogu nastaviti školovanje na fakultetu u struci i izvan nje pa tako mogu studirati na Tekstilno tehnološkom fakultetu, Akademiji likovnih umjetnosti, Filozofskom fakultetu, Pedagoškom fakultetu, Studiju dizajna... Dakle, da sam završila četverogoišnju tekstilnu školu i nakon toga studirala na odjelu Tekstilne tehnologije i inženjerstva bila bih, kako čitam na njihovoj mrežnoj stranici osposobljena za obavljanje najsloženijih inženjerskih zadaća u većem poduzeću, organiziranje i rukovođenje bilo kojim dijelom procesa ili cijelim procesom proizvodnje. Također bi bila osposobljena za projektiranje, organiziranje i vođenje procesa u tekstilnim poduzećima, u svim dijelovima tekstilne tehnologije, a posebice u području smjera svog studija. Također bih se mogla zaposliti i u trgovačkim kućama, u znanstveno-nastavnim i znanstveno-istraživačkim institucijama te kao nastavnik stručnih predmeta u srednjim školama. Da sam izabrala smjer Industrijski dizajn tekstila i Industrijski dizajn odjeće stekla bih i znanja iz tehnologija izrade tekstila i odjeće kao i vještine njihovog likovnog kreiranja. A inženjerska znanja i poznavanje tekstilne tehnologije omogućuju studentu da svoja stečena znanja uspješno primijeni u kreiranju tekstila i odjeće. Stručnjak je po završetku studija na ovim smjerovima, uz već spomenute kompetencije, sposoban procijeniti i likovno-dizajnersku vrijednost proizvoda i potaknuti napredak u tom dijelu proizvodnje. Diplomski sveučilišni studij Tekstilna tehnologija i inženjerstvo dijeli se na 5 smjerova čiji upisni predmeti omogućuju specifičnu usmjerenost obrazovanja: 1. Projektiranje i menadžment tekstila 2. Tekstilna kemija, materijali i ekologija 3. Odjevno inženjerstvo 4. Industrijski dizajn tekstila 5. Industrijski dizajn odjeće Eee, da sam se malo detaljnije upoznala s mogućnostima studiranja i zapošljavanja u tekstilnoj struci možda bi mi tata kad sam završila osnovnu školu ipak bio dopustio da školovanje nastavim u tekstilnoj školi, a ne u gimnaziji. Pa bih sad možda čekala penziju kao inženjerka tekstilne tehnologije a ne kao samouka šnajderica.  |
on traži svoj izgubljeni život
- 08:21 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
|
na zelenim šumskim proplancima on traži svoju izgubljenu mladost na visokim planinskim obroncima on traži svoje izgubljene snove na prostranim cvjetnim livadama on traži svoju izgubljenu sreću na pješčanim riječnim sprudovima on traži svoj izgubljeni život |