Litterula

12.07.2021., ponedjeljak

Zaslužena mirovina


Roditelji koji ne žele svoju djecu s različitim poteškoćama i s najtežom invalidnošću smjestiti u ustanove za njihovo zbrinjavanje, dobili su 2007. godine mogućnost da prihvate status roditelja njegovatelja. Status roditelja njegovatelja reguliran je Zakonom o socijalnoj skrbi koji kaže da se taj status "priznaje jednom od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invalidnošću ako ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:
1. Potpuno je ovisno o pomoći i njezi druge osobe jer mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen
2. U potpunosti je nepokretno unatoč ortopedskim pomagalima
3. Ima više vrsta teških oštećenja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih) zbog kojih je potpuno ovisno o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba."

Do konca svibnja 2020. godine naknada za roditelje njegovatelje iznosila je pet socijalnih osnovica što je bilo 2500 kuna, a tada je naknada povećana na osam osnovica što iznosi 4000 kuna. Status roditelja njegovatelja i njegovatelja osobe s invaliditetom u Hrvatskoj trenutno koristi 4859 osoba. Od 2017. godine status njegovatelja mogu dobiti i bračni ili izvanbračni drugovi, formalni ili neformalni životni partneri osobe s invalidnošću koji se o njima brinu 24 sata na dan. Do tada je taj status u sustavu socijalne skrbi bio rezerviran isključivo za roditelje djece s najtežim poteškoćama. Roditelj njegovatelj i njegovatelj osim prava na novčanu naknadu, ostvaruje i prava iz mirovinskoga osiguranja, zdravstvenoga osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima. U zakonu piše također da osobe sa statusom njegovatelja ostvaruju odgovarajuća prava iz Zakona o radu, a jedno od tih prava je i pravo na 4 tjedna odmora tijekom godine. No to pravo praktički je gotovo nemoguće ostvariti, jer je teško naći nekoga tko će roditelja njegovatelja za to vrijeme zamijenjivati.
Zakon o socijalnoj skrbi kaže i to da je "osoba s invalidnošću osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invalidnosti. A dijete s teškoćama u razvoju, po tom zakonu je "dijete koje zbog tjelesnih, senzoričkih, komunikacijskih, govorno-jezičnih ili intelektualnih teškoća treba dodatnu podršku za učenje i razvoj, kako bi ostvarilo najbolji mogući razvojni ishod i socijalnu uključenost."
Dijete s najtežim poteškoćama i osoba s invalidnošću može ostvariti i druga prava iz sustava socijalne skrbi, npr. osobnu invalidninu i doplatak za djecu.
Status njegovatelja može ostvariti i jedan od članova obitelji koji živi u istoj obiteljskoj zajednici tj. kućanstvu
a) ako su roditelji djeteta s teškoćama u razvoju umrli
b) ako nijedan od roditelja ne živi s djetetom niti se o njemu brine
c) ako živi s djetetom, ali se nije u mogućnosti brinuti o njemu zbog svog psihofizičkog stanja
d) ako u jednoroditeljskoj obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invalidnošću.
Pravo na status roditelja njegovatelja može se priznati roditelju do navršene 65. godine života, a dulje ako se pružanje pomoći i njege ne može osigurati od strane druge osobe iz obitelji.
Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja prestaje:
1. na zahtjev roditelja njegovatelja ili njegovatelja,
2. ako nije u mogućnosti pružati potrebnu njegu djetetu zbog svojeg psihofizičkoga stanja,
3. ako zbog neopravdanih razloga ne obavlja poslove njegovatelja,
4. ako se nalazi u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora u trajanju duljem od 2 mjeseca,
5. kada navrši 65 godina života, osim u slučaju ako se pružanje pomoći i njege ne može osigurati putem članova obitelji s kojim živi u obiteljskoj zajednici,
6. smrću djeteta, roditelja njegovatelja ili njegovatelja.
Rješenje o priznavanju prava na status roditelja njegovatelja donosi nadležan Centar za socijalnu skrb uz suglasnost nadleżnog Ministarstva.
Sve smo dakle razjasnili što se tiče zakona. I sve je to divno i krasno, blago si ga nama. Ali ima tu jedan mali problem. Kad roditelj njegovatelj navrši 65 godina ima pravo, ako želi, ići u penziju. Ali ako ode u penziju, dobit će manje novaca te, ako nema člana obitelji koji bi preuzeo status njegovatelja, i dalje obavljati isti posao. A to nitko normalan neće učiniti. Dakle, roditelj može ići u penziju ako svoje dijete smjesti u dom ili nađe njegovateljicu koja će ga zamijeniti i njegovati njegovo dijete, koje usput rečeno i nije dijete nego je odrasla osoba koja je visoka 173 cm i teška 73 kg, ne jede, ne sjedi i ne hoda samostalno, ne govori i ne služi se rukama, kratko rečeno na nivou je novorođenčeta. Ako takvu osobu, koja je usput rečeno kod kuće poživjela dvadesetsedam godina a da ni pet minuta nije bila u bolnici, koja jede miksanu hranu na žlicu i pije vodu iz čaše, smjestite u neku ustanovu, oni će joj staviti kanilu, hraniti je na sondu itd. i ona će u roku od tjedan dana završiti u bolnici s visokom temperaturom, infekcijom mokraćnih puteva i bronhitisom ili upalom pluća. Dakle, ako roditelj ne može više biti njegovatelj i želi ići u mirovinu, a nema člana obitelji koji bi mogao preuzeti status njegovatelja trebala bi postojati neka ustanova ili agencija koja bi zapošljavala njegovatelje/ice koje bi zamijenile roditelje njegovatelje kako bi njihova djeca mogla nastaviti živjeti u svojoj kući u svojoj obitelji, na što imaju pravo kao i svi ostali stanovnici nekoga grada, bili zdravi ili bolesni. Taj zadatak posljednjih nekoliko godina djelomično preuzimaju Udruge koje su dobile odobrenje i novac od Europske unije za provođenje programa osobnih pomoćnika. Osoba s invaliditetom može preko udruge dobiti pomoćnu njegovateljicu 20 sati na tjedan. Za roditelje njegovatelje to je značajna pomoć, ali to su programi koji traju neko određeno vrijeme, npr 18 mjeseci. Ako nakon toga udruge ne dobiju odobrenja za nastavak tih programa, dakle ako ne dobiju novac, ne mogu plaćati te pomoćne dadilje. I roditelji njegovatelji opet ostaju sami.
Dakle, da zaključimo! Jedino rješenje ovog problema, po mom skromnom mišljenju, je sljedeće: agencije ili ustanove za pružanje usluge njege u kući mogle bi zapošljavati i slati na teren pomoćne njegovatelje/ice, a za svakog korisnika te usluge mora se na neki način utvrditi koliko sati na dan pojedina osoba s invaliditetom treba pomoć te njegovateljice. A to se može utvrditi na osnovi stupnja invaliditeta i Barthelovog indeksa. Ako npr neka osoba ima Barthelov indeks 0, što znači na ništa ne čini samostalno, onda bi ta osoba trebala dobiti njegovateljicu na najmanje 12 sati, a neki i 24 sata, ako na korisnika treba paziti i po noći. Trebalo bi vidjeti koliko novaca za smještaj i njegu takve osobe dobivaju ustanove koje imaju ugovor s nadležnim ministarstvom, a koliko novaca bi bilo potrebno za rad jedne ustanove ili agencije koja bi pružala te usluge osobama s invaliditetom u njihovom domu. Tko zna, možda bi to čak bilo i jeftinije! Osim toga, možda bi se na taj način zaposlile kvalificirane njegovateljice čije su školovanje u Hrvatskoj platili porezni obveznici, koje sada najčešće odlaze u Njemačku, Austriju, Švicarsku i druge zemlje, dakako ako bi im se pošteno taj rad, koji uz rudarska zanimanja spada među najteže poslove, pošteno i platio. Dakle, da zaključim: udruge koje sad provode programe pružanja njegovateljskih i sličnih usluga svojim članovima zahvaljujući novcu koji im osiguravaju građani EU-a preko raznih fondova, mogle bi dobiti status agencije ili ustanove za pružanje socijalnih usluga i sklopiti ugovore s nadležnim ministarstvima koja bi trebala redovito osiguravati, u skladu sa zakonom, novac za te usluge koje bi trebalo omogućiti svima koji na to imaju po zakonu pravo.
Ne znam točno kakvi su socijalni zakoni u pojedinim državama, ali znam da su sigurno mnogo bolji i mnogo bolje se provode nego naši. A znam i to da su prije našeg ulaska u EU bili potpisani brojni dokumenti u kojima smo se obvezali da ćemo do određenih rokova sve zakone uskladiti sa zakonima koji su na snazi u EU. A jedan od tih zakona je i Zakon o socijalnoj skrbi, koji je sad na redu i čije donošenje svi roditelji njegovatelji nestrpljivo očekuju, kao i Zakon o inkluzivnom dodatku te Zakon o osobnim asistentima. Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović predstavio je 26. travnja 2021. god. Akcijski plan unaprjeđenja sustava socijalne skrbi, kojem je krajnji cilj sveobuhvatna reforma sustava koji treba omogućiti bolju zaštitu korisnika i unaprijediti stručni rad djelatnika u sustavu. Neki od dugoročnih ciljeva tog plana, kako je rekao naš ministar, su uspostavljanje jedinstvenog cjenika socijalnih usluga, informatizacija sustava za lakši pristup uslugama i njihovo efikasnije pružanje.
Nadam se da će se naš ministar i njegove stručne službe naći neko rješenje i za roditelje njegovatelje i njihovu djecu tako da ne budu prisiljeni svoju djecu smjestiti u neku ustanovu nego da im se omogući da roditelji odu u zasluženu mirovinu, a djeca da ostanu u svojim kućama, sa svojim obiteljima u poznatoj sredini.

- 08:31 - Komentari (34) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2021 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Litterula

Blogovi