Dok je velika obitelj - mama, tata, baka, djed i djeca – sve do sredine 20. stoljeća živjela zajedno, bake i djedovi su se brinuli za unuke dok su roditelji radili - na selu najčešće na njivi i u štali, a u gradu na raznim poslovima. Dok je bila u snazi kuhala je baka kao glavna gazdarica, a kad je baka onemoćala kuhala je mlada gazdarica, najčešće snaha. Ona je najčešće i njegovala onemoćale roditelje sve do njihova odlaska u vječna lovišta i na vječne zelene poljane. Kad sam ja bila mala više nije bilo tako; obitelj se počela razdvajati, snaha više nije udajom dolazila u kuću nego se mlada obitelj osamostaljivala i živjela odvojeno od baka i djedova u svojim stanovima ili kućama, često u udaljenim gradovima i selima. Pa su djeca počela odlaziti u vrtiće ili su ih čuvale dadilje, a sve manje bake koje su također sve češće radile ili su živjele predaleko da bi mogle svaki dan dolaziti k djeci. Kako su se i mame sve češće zapošljavale nije bilo nikoga u kući tko bi njegovao bake i djedove pa su se počeli otvarati domovi za stare i nemoćne koji zbrinjavaju ljude koji ne žele ostati kod kuće, ne mogu sami kuhati i odravati stan ili kuću, ili ih djeca smjeste u domove kad se ne mogu za njih brinuti.
U posljednjih dvadesetak godina dok sam s VelkomBebom povremeno po desetak dana boravila u tim domovima nagledala sam se svega. Neki ljudi su bili ljuti što su ih djeca smjestila u dom, neki su bili realni i pomirili su se sa situacijom, a nekima je bilo bolje nego kod kuće. U velikim domovima postoji niz aktivnosti u kojima ljudi mogu sudjelovati a mogu se baviti i svojim hobijima. U malim domovima je malo drugačije; oni ne mogu organizirati te aktivnosti za zabavu pa je ljudima, ako ne mogu odlaziti u udruge, ako su slabije pokretni ili nemaju dovoljno novaca, što je također dosta često jer im penzija pokriva troškove doma i ništa im ne ostane za đeparac, pa je ljudima često dosadno. Dok smo sjedili popodne uz kavicu primjetila sam da ne žele čavrljati međusobno, ne žele slušati priče i sjećanja ostalih korisnika doma. Kad bi netko od djece došao u posjet roditeljima uvijek bi dolazili, sjedali uz njih i započinjali razgovor. Željeli su kontaktirati s ljudima iz vanjskog, a ne iz njihovog malog zatvorenog svijeta. A to je znak da taj sustav malih domova za starije osobe nije dobar. U domove bi trebali ići, dok su još zdravi i u snazi, samo ljudi koji to žele. Za većinu starijih ljudi, pogotovo žena koje još mogu same kuhati i žele si same peći kolače, bolje bi bilo kad bi ostajali doma ili u blizini svoje djece, a da im njegovatelji/ce dolaze pomagati. Na sreću to danas omogućavaju razne udruge koje šalju gerontodomaćice ljudima, najčešće bakicama koje su ostale same u udaljeni selima, ali i u gradovima.
Što se mene tiče, ja bih najradije sad ili odmah išla u gradski dom jer unučad koju bi trebalo čuvati nemam, kuhati više ne mogu, ni kolače baš često ne pečem, radije bih išla bih pjevat u crkveni zbor, uključila bih se u aktivnosti u župi i u domu koje bi mi bile po volji, išla bih svaki dan u šetnju, svaki tjedan na koncerte, u kazalište ili u kino, u knjižnicu na predstavljanja knjiga i sična događanja i priključila bih se čitateljskom klubu, bavila bih se fotografijom, crtala bih i popunjavala svoje listiće na blogu.
A zašto se Litterula danas raspričala o bakama, djedovima i domovima? Zato što se danas prvi put, odredbom pape Franje od 31. siječnja 2021. god., obilježava Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba. Papa Franjo najavio je da će se ovaj dan obilježavati svake godine u četvrtu nedjelju u srpnju koja se najviše približava blagdanu sv. Joakima i Ane, Isusovih bake i djeda. Ove godine je to današnja nedjelja, 25. srpnja 2021. Papa Franjo često poziva društvo da se skrbi o starijim osobama jer su one izvor mudrosti i iskustva te kritizira kulturu odbacivanja kojom suvremeno društvo isključuje ljude kad više nisu produktivni i kaže da je „starost dar i da su bake i djedovi spona koja povezuje naraštaje kako bi se mladima prenijelo iskustvo života i vjere. Bake i djedovi su često zaboravljeni, dodaje Papa, zaboravljamo to bogatstvo čuvanja korijenâ i prenošenja znanja i iskustva“. Osim toga Papa Franjo nas opominje da je važno da se bake i djedovi susreću s unucima i da se unuci susreću s djedovima i bakama, jer – kako kaže prorok Joel – bake i djedovi će sanjati pred svojim unucima, imat će snove i velike želje, a mladi, uzimajući snagu od svojih djedova i baka ići će dalje kroz život...