E, moj sine. Što sve mama mora sada podnijeti, što će morati dok se samo istina ne sazna. Danas me cijeli dan drži nekakav nemir, posebno kad sam saznala da su tvoji nalazi bili gotovi još 18.09. i sada se vuku po nekakvim ladicama. Ti si njima spis, predmet. Meni si bio sve na svijetu i sada čekam da se netko sjeti predmeta u ladici. Koliko li je okrutan ovaj život. Dok ja plačem, vrištim, tugujem, tražim, zovem, ti si postao spis. Užas! Ja to ne mogu vjerovati, bez obzira na sve...sustav je zbilja bešćutan. Ja znam da je to posao, ali ti si bio mladić...tvoja smrt je nasilna smrt, kako god to netko gledao. Tvoje tijelo je bilo smrskano, imao si nekoliko smrtonosnih ozljeda, sada si samo nečiji spis u ladici. Pobrinuti će se mama da se Spis izvuče iz ladice (ne znam kome je u interesu da tamo stoji). Prošlo je već dva mjeseca i skoro tri tjedna od nesreće, a mi stojimo na početku i ne znamo ništa. Ti si predmet. Eh, sine moj...nije se mama nadala da ću skupljati papire te vrste. Meni se sada sve čudno čini, vidim da neki postupci idu brzinom munje, o čemu to ovisi ja ne znam. Da si ti bio na suprotnoj strani i ostao živ, za tebe bi vjerovatno presuda već bila donesena. Tebi su i mrtvom donijeli presudu bez suda, e neće ići...ne dok ja živim. Jednom mora izaći istina van, kakva god bila. Bio ti kriv ili ne, ja samo želim istinu. Do tada ću tražiti...volim te sine, ne brini...tu je mama.
Ana mi poslala par slika, veseljačino moja, pa evo.
< | kolovoz, 2016 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.