U snovima mojim, sve je tako živo,
živiš Boris u snovima mojim,
ne može mi ništa rana, tuga
nema više ničeg čeg' se bojim.
Došao si danas, da mi kažeštu sam,
ne brini mama,štitim te s neba, odagnaj tugu,
znaš da te volim, nisi sama.
Obećao sam ti za života svoga,
paziti te, čuvati te
do zadnjega daha tvoga...
I znam sine da je tako,
osjeća majka prisutnost tvoju,
u svakoj misli, u svakoj suzi
u snovima i beznadnom boju.
Znam zašto si došao danas,
tvoja slika je tako živa,
znam da me štitiš, naprijed me guraš,
a ja se osjećam kao kriva.
Volim sine i ja tebe,onako kako majka voli,
oprosti mi na svakoj suzi,
oprosti mi, sve što boli.
Ti leti sine iznad duge,
poleti iznad oblaka meka,
majka je tu, na tebe čeka.
< | listopad, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.