Naš život bez tebe

ponedjeljak, 26.10.2015.

U snovima...

U snovima mojim, sve je tako živo,
živiš Boris u snovima mojim,
ne može mi ništa rana, tuga
nema više ničeg čeg' se bojim.
Došao si danas, da mi kažeštu sam,
ne brini mama,štitim te s neba, odagnaj tugu,
znaš da te volim, nisi sama.
Obećao sam ti za života svoga,
paziti te, čuvati te
do zadnjega daha tvoga...
I znam sine da je tako,
osjeća majka prisutnost tvoju,
u svakoj misli, u svakoj suzi
u snovima i beznadnom boju.
Znam zašto si došao danas,
tvoja slika je tako živa,
znam da me štitiš, naprijed me guraš,
a ja se osjećam kao kriva.
Volim sine i ja tebe,onako kako majka voli,
oprosti mi na svakoj suzi,
oprosti mi, sve što boli.
Ti leti sine iznad duge,
poleti iznad oblaka meka,
majka je tu, na tebe čeka.

26.10.2015. u 18:22 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi