O sine moj, još jednom ti govorim, oprosti. Oprosti mi što me boli, boli toliko da ne znam da li sam živa ili živi mrtvac. Mrzim taj osjećaj nemoći, tuge, beznađa...ali dođe, dođe neočekivano poput oluje i ruši sve pred sobom. Ruši sve moje nade, ruši sve što bi moglo biti lijepo, sve je ništa bez tebe. Znam sve što sam ti obećala, ali tako sam ponekad slaba, ti si bio moja snaga, kotačić koji je pokretao cijelu obitelj. Vidiš li kako nam je bez tebe? Živimo, ali životom to ja ne bih zvala, živim jer sam živa, živim jer moram, živim jer se živa ne mogu sahraniti. Svi govore imaš druge, imaš zbog koga, imaš zbog čega. Sve ja to znam, ali oni koji to govore ne znaju da svu radost što imam obitelj ubija ova tuga u srcu, bol gubitka djeteta je bol nad bolima. Reče mi netko jučer da vrijeme liječi, nema sine tog vremena koje može izliječiti tvoj odlazak. Ja još uvijek učim, korak po korak, učim živjeti bez tebe i ne znam da li ću za zemaljskog života naučiti. Jedino što me drži ovdje je nada za susretom u vječnosti, samo to... i zato moram biti strpljiva i čekati trenutak svog odlaska. Do tada ću ovako padati, ustajati i nadati se vječnom svjetlu.
Javila mi je Anđela da ti je kuću počistila, tako sam ponosna na tu djevojku, ona je bila tvoja istinska prijateljica i nije te zaboravila. Zna ona da je mama daleko i da nema tko počistiti, tata i onako ima hrpu problema i obaveza. Zahvalna sam joj do neba.
Dolaze ovi dani sjećanja, a meni je to svaki. Svaki dan već 26 mjeseci, svaki dan, sat, minuta, sekunda prožeti su sjećanjem i mislima o tebi i vječnim pitanjem, zašto ti, zašto ja? Sine moj, molim te iskrenom majčinom ljubavlju, čuvaj svoju braću, čuvaj Jana i tatu, a po mamu požuri molim te. Volim te sine i šaljem ti nevidljivi zagrljaj put Neba.
< | listopad, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.