Naš život bez tebe

četvrtak, 29.01.2015.

PAHULJA

Pahulja, nježna, bijela pade na obraz moj,
pogledom tražim pahulju svoju,
nevinu, nježnu, bijelu kao život tvoj...
Pretvorila se u kap, pa ne znam više...
jel to pahulja, suza ili kap kiše.
Sa strepnjom gledam, jer čekam tebe
još uvijek u mislima i snovima mojim
ti živiš sine, to upitno nije...
samo nema osmjeha tvoga
da u hladnoj noći mamu grije.
Imao si osmjeh koji otvara sva vrata,
nije mu bilo konca ni kraja.
Ne grije više mamu, ali...
otvorio si njime vrata raja.
Otvorio si tako i mami put nade,
sada čekam da dođem k tebi,
to mi ne može nitko da ukrade
Čekaj me Boris, ti znaš da ja ću doći,
kada jedna pahulja bijela poleti u noći.

29.01.2015. u 19:57 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi