Pahulja, nježna, bijela pade na obraz moj,
pogledom tražim pahulju svoju,
nevinu, nježnu, bijelu kao život tvoj...
Pretvorila se u kap, pa ne znam više...
jel to pahulja, suza ili kap kiše.
Sa strepnjom gledam, jer čekam tebe
još uvijek u mislima i snovima mojim
ti živiš sine, to upitno nije...
samo nema osmjeha tvoga
da u hladnoj noći mamu grije.
Imao si osmjeh koji otvara sva vrata,
nije mu bilo konca ni kraja.
Ne grije više mamu, ali...
otvorio si njime vrata raja.
Otvorio si tako i mami put nade,
sada čekam da dođem k tebi,
to mi ne može nitko da ukrade
Čekaj me Boris, ti znaš da ja ću doći,
kada jedna pahulja bijela poleti u noći.
< | siječanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.