Naš život bez tebe

ponedjeljak, 10.11.2014.

U beskraju tuge...

Dragi moj sine, nema mama kome, pa će tebi reći. Nemam kome reći kako mi nedostaješ, kako me boli duša, kako se osjećam. Tužno je, tužnije ne može biti, a ja guram naprijed, guram jer osjećam da moram. Mislim da ne smijem izdati tebe, našu obitelj. Znam da bi se ti ljutio, ti si bio kotačić koji sve pokreće, ostavio mi silni zadatak, a ja ne znam da li ću moći. Toliko sam ti toga obećala, a bojim se da ću te izdati, da neću uspjeti. I onda ti dođeš u moje misli, onako nasmijan, onako vragolast i ja tada znam da moram. Nema stajanja, nema padanja, moraš kako znaš i umiješ. Teško je sine živjeti od sjećanja, jako teško...nekima su samo sjećanja ostala, ali dobro da ih imam. Ne želim nikome ovakvu bol u duši, ali očekivala sam previše od ovog "zemaljskog" svijeta, razočarala se, ali eto...Bog je imao neki drugi plan po kojem pokušavam živjeti, put kojim pokušavam hodati. Nije lagan, ali...što je u mom životu bilo lagano. Tvoj odlazak je stavio točku na i mojega života, obilježio me trajno...to sada više nije ni bitno. Ja samo znam da je lakše živjeti u nadi da me čekaš s one strane duge. Šaljem ti onaj naš najnježniji, nevidljivi, lepršavi put visina.

<	studeni, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)