Naš život bez tebe

petak, 16.05.2014.

***

Težak neki dan sine moj. Ne izlaziš danas majci iz misli, cijeli dan si samnom. Što god da krenem ti si tu, osjećam te svuda, samo te zagrliti ne mogu. I to me ubija, doslovce me ubija...tako mi nedostaješ da se gušim od bola, grcam i gutam suze bola. Gledam stradanja, patnje ljudi, poplave, ljudi ostaju u sekundi bez svega što su gradili cijeli život. Razmišljam o njima i mislim samo da nikoga ne izgube, samo da su skupa. Sve se može napraviti, sve se može izgraditi, samo izgubljeni život ne možemo vratiti. Ja bih sve dala, baš sve za jedan trenutak s tobom. Da te mogu vratiti na šator bih pristala. Ja zapravo ni ne trebam ništa više...živim jer sam živa, dišem, hodam, ponešto radim kada se uspijem koncentrirati, ali nije više ovo život sine. Ovo je preživljavanje i čekanje da odem...gasi se u meni žar života, borbe, smisla. Sve češće postavljam pitanje čemu...što to život je? Patnja do patnje, bol do bola, suza do suze. Postala sam olupina, nisam ja više ja. Kada bih znala da će samo još jedna zraka sunca zaviriti u moj život možda bih se trgnula, ali od kada si ti otišao mami se još ništa lijepo dogodilo nije. Samo sve više boli, sve više tuge i patnje. Izgubila sam volju za sve, ne znam kako ću se vratiti na posao jer se ne osjećam sposobnom raditi, preuzeti svu odgovornost na sebe u ovakvom stanju. I evo, mama opet piše, s tobom razgovara jer se nemam kome požaliti, nemam kome reći svoju bol. Ja znam da si ti imao drugačiju mamu, ali ja sam tada imala jedinstvenog i posebnog sina kojeg nitko ne može zamijeniti u majčinom srcu. Da li bi mi bilo lakše da si bio drugačiji, vjerovatno ne, ali baš si ti ostavio pustoš u kući. Baš tebe je puna kuća bila. Neki dan ulazi tvoj brat u hodnik, ja u kupatilu i učini mi se da ti uđe...znaš li kako se majka tada osjeća. Ruši joj se svijet, shvaća da ti nikada više nećeš otvoriti ta vrata. Moram ti reći, ja tvoju braću volim isto kao tebe, ali oni su tu kraj mene...ti mi nedostaješ i nikada se majčino srce umiriti neće, sve do susreta. Do tada leti onaj naš nevidljivi, lepršavi put visina.

<	svibanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)