Naš život bez tebe

utorak, 06.05.2014.

Tuga do tuge

Dragi moj sine, rekla sam već toliko puta i moram opet. Sve je otišlo s tobom, sve što se zvalo život, radost i sreća. Niže se dan za danom, neki se preživi, neki potone...danas je opet jedan od onih koji su me vratili korak unatrag. Stric Miro ode k tebi, a tako sam vjerovala da će biti dobro...nisam mislila da je kraj. I za njega je to prerano, nije to bilo još vrijeme za umiranje, ali eto...nitko nas ne pita kada bi željeli otići, ja sam toliko molila da idem k tebi, a još sam tu. Znam da si dobio "pajdaša" i zafrkanta, znam da me mudro nazvao kada si ti otišao i pitao jesi li kod kuće. On je već znao da si odletio, nije mi htio reći da zna, samo je provjeravo i nije slutio da će i on brzo za tobom. Sada Jan ima već vas dva koji ste ga napustili ovako malenog. Može li biti netko bliskiji rod od strica i djeda, osim roditelja i braće nitko, a upravo ste ga vas dva tako rano ostavili. Bojim se hoće li to ostaviti traga na ovom malenom biću koje je u 9 mjeseci ostalo bez strica i djeda, a tek mu je pet i pol godina. Nije li ovaj život okrutan...nižu se same ružne stvari jedna za drugom od kada te nema. Ja se pitam do kada ću ja izdržati ovoliko bola, tuge, stradanja. Čini da sam stigla do nekakvog zida, naprijed ne mogu, natrag nema. Stojim, gledam u jednu točku i čekam...ne znam što čekam, želim samo da se pomaknem bilo kamo, jer me ovo ubija u nutrini. Koliko mi snage treba za svaki moj udah samo ja znam. Nikada sine moj ništa više neće biti isto, nikada više mama neće biti onako snažna kao što je bila. Ostalo je samo čekanje i nada da će mala zraka sunca posijati u našem domu, da će doći jedan tračak nade i malo radosti...ne znam tko će je donijeti kada tebe nema, ali ti znaš da ja čekam i do tada sine leti onaj moj lepršavi, nevidljivi put neba.

06.05.2014. u 20:48 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< svibanj, 2014 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi