Naš život bez tebe

petak, 02.05.2014.

Devet mjeseci

Dragi moj sine, devet mjeseci je prošlo. Devet mjeseci tuge, bola, čekanja i lude nade. Sve je stalo i ostalo u nekom drugom vremenu, u vremenu koje smo imali, u vremenu koje je bilo za nas vrijeme sreće, u vremenu kada smo bili obitelj. Obitelj u pravom smislu riječi, obitelj koja je bila povezana u jednu sretnu zajednicu, nerazdvojiva i puna poštovanja jednih prema drugima, koja je njegovala sve vrijednosti obitelji...i onda je u jednom trenutku, jednog ljetnog predvečerja sve stalo...izgubilo se u prostoru i vremenu. Naša obitelj je izgubila jednog člana, izgubila dio sebe, svog načina života i zastala. Ostalo tamo negdje nešto nedorečeno, ostalo puno toga što si nismo rekli, što nismo ostvarili...a imali smo tako puno toga.
Danas je petak sine, ni jedan petak za mene više nije obični dan u tjednu, ali ovaj danas je bio nekako poseban. Obilježen je s puno toga...sjećanja naviru sa svih strana. Posadila sam cvijeće za balkon, lani si ga ti stavljao u košare i pitao u sedmom mjesecu što se dogodilo da je naše cvijeće ove godine tako slabo. Danas sam ga sadila s ljubavlju i sjećanjem na tebe i sigurna sam da će ove godine biti ljepše nego ikada. I tako sam danas ponosna na tebe, na tvoje prijatelje iz DVD-a, na predsjednika, zapovjednika, tajnika i sve članove tvog malog DVD-a. Na vatrogasnoj skupštini na koju su nas pozvali kao tvoje roditelje donijeli su odluku da će se jednom godišnje održavati memorijalne sportske igre vatrogasaca koje će nositi tvoje ime. Znaš, progovorila sam tri rečenice koje su ovako od prilike zvučale:" Dragi članovi DVD-a, sve vas pozdravljam i obraćam vam se sa par rečenica. Danas je za mene posebno emotivan dan jer je točno prije devet mjeseci u 18:51 prestalo kucati srce mog Borisa koji bio star točno 24 godine, 4 mjeseca i 23 dana. Svi koji su ga poznavali znali su da je bio spreman u vodu i vatru bez straha. Znam da će vas pratiti gdje god bili i biti vaš anđeo čuvar. Hvala vam što ga se sjećate." Eto, toliko je mama uspjela izgovoriti, dalje ne bih mogla...previše bi bilo to za mene, ali moraš znati da se ponosim tobom, moraš znati da si imao neke prijatelje koji su bili spremni dati za tebe isto što i ti za njih. Ti su vrijedni moje pažnje i ljubavi i imati će moje poštovanje zauvijek. Do susreta sine, leti danas nekakav, posebno ponosan zagrljaj put neba. Volim te sine, silno mi nedostaješ...ali znam da me čekaš.

Zvali su te vatrogasac SEM

<	svibanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)