Naš život bez tebe

utorak, 15.04.2014.

***

Dijete moje drago, kome da kažem nego tebi. Jedino ovako mogu nešto izbaciti van. Stiska me danas u grudima, imam osjećaj da ću se ugušiti od bola i tuge. Molim te, čuvaj ovo što nam je ostalo, čuvaj ovu našu obitelj bar još malo na okupu. Ne daj nikome da dođe k tebi prije mene, ja ne želim da itko ode prije. Puno se toga skupilo mami, treba za ovo imati snage. Znam ja da ne smijem pasti, znam da moram stajati na nogama. Ako padnem gotovo je...ali teško mi se održavati hrabrom, ponosnom. Lomi me život iz dana u dan. Da živim u idealnim uvjetima, nikada više ne bih mogla biti dobro, jer tebe nema. Ovako još teže doživljavam i proživljavam svaki, pa i najmanji stres, a ovo više nisu mali. Ovo je svaki dan gore, bojim se pomalo do kada će to ovako ići, ima li još zraka sunca i tračak nade da će biti nešto lijepo u ovom besmislu bez kraja.
Još mjesec dana pa će i tvoja kuća biti gotova. Biti će mi lakše kad to završimo, to je još jedino ostalo što sam ti mogla pružiti dok sam tu. Tvoja vječna kuća, spomen na jedan mladi izgubljeni život, na pustoš koju si ostavio iza sebe u našoj obitelji.
Sine moj, nema trenutka da nisi tu...nedostaješ mi svakim danom više, jedina utjeha da sam svakim danom bliže tebi. Volim te i šaljem ti onaj naš nevdidljivi, lepršavi put neba.

15.04.2014. u 22:53 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< travanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi