Naš život bez tebe

srijeda, 09.04.2014.

***

Samo da ti malo napišem. Moram ovo negdje izbaciti van, ove svoje osjećaje, a ne smijem ni ovdje. Kažu, piši na papir...ja zapravo ništa više ne razumijem. Koga briga za moj život, koga briga što ja pišem i kako se osjećam, koga briga kako mene boli i što me boli, koga briga za sve što se događa u našoj obitelji? Ne znam više, zbilja ne znam. Znam samo jedno, ali i to moram sakriti u nutrinu, ali želim, nadam se...nedostaješ nam svaki dan više. Posadila sam ti danas narandžaste maćuhice, boje koju si najviše volio i znaš ove mirišu, mirišu na proljeće, na život. Ne na ovaj život tu, na vječni život, na život u kojem si ti, na život u kojem se širi miris vječnog mira, svjetla i radosti, na život gdje ti živiš. Osjećam danas nešto što zapravo ne mogu opisati, ali osjećaš i ti mamino bilo...teško je, ne mogu ti sve reći, ali ti ćeš osjetiti maminu ljubav i mamine misli i želje.
Ne mogu više neke stvari slušati, boli me ova okrutnost oko mene, tako se želim negdje skriti, tako želim otići daleko...daleko. Tamo gdje su ostali svi moji sretni dani, tamo gdje je ostala radost, nada...gdje god bila, što god radila ja te nosim sine. Nosim te u svom ranjenom srcu, nosim te u duši...a dok te ponovo ne stisnem u svoje naručje leti onaj naš nevidljivi, lepršavi u visine.

09.04.2014. u 22:51 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< travanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi