Moram ti malo napisati, jednostavno fališ mi. Ovo je trenutak kada razgovaram s tobom, ovo je trenutak koji je samo naš. Teško mi je objasniti neke stvari, ali...sada se vidi koliko si ti bio značajan član u našoj obitelji, koliko si bio potreban meni, tati i braći. Onaj dan kada se napunilo osam mjeseci od tvog odlaska u meni je nešto prepuklo. Slomilo se nešto u meni, nešto iznutra me promijenilo. Ne znam to objasniti, ali taj dan sam donijela odluku da neću nikome više pokazati kako me boli, da ću progutati svaku svoju suzu...ne želim nikada više nikome dati povoda da me sažalijeva. Tvoja mama je bila borac, uvijek...i tako će i ostati sve dok budem disala. Boriti ću se i dalje za sve ono što ti nisi uspio, mama će živjeti...a ti ćeš živjeti u mom srcu dok god bude kucalo. Dužna sam ti ostala puno toga i nadam se da ću otplatiti svoj dug prema tebi ako budem dovoljno dugo živjela, ako ne, ja znam da ćeš ti svojoj mami oprostiti. Jedino što sada znam je to da si ti imao mamu koja te voljela, da je mama imala sina koji je volio svoju mamu i ponosio se s njom. Želim ostati takva, želim biti mama na koju se i dalje možeš ponositi, mama koja će te zauvijek beskrajno voljeti kao što volim tvoju braću koja su tu kraj mene. Moja ljubav prema tebi je živa, samo je ranjena i tužna, ali živa.
Sine moj, kada bih mogla vratiti naše dane ne bih toga puno mijenjala, samo bih ti još više pažnje i ljubavi dala...samo bih te pokušala sačuvati. Otišao si, ali živiš u maminom srcu. Bol je ponekad jako surova, ali mogu ja to...ti ćeš meni dati snagu, ti ćeš biti moja zvijezda vodilja. Leti onaj naš nevidljivi, lepršavi put visina svakog dana, sve do susreta u vječnosti.
< | travanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.