Naš život bez tebe

srijeda, 26.03.2014.

Anđele moj

Anđele moj, gdje skrivaš se ti?
U nebo gledam, posvuda te tražim,
zašto se ne želiš majci javiti?
Mahni mi samo krilom svojim,
izmami opet majci osmjeh na lice.
Javi se samo uzdasima mojim,
ti vječni sanjaru moj i lutalice.
Otišao si bez pozdrava sine,
a obećao da ćeš za pola sata doći.
Od tada moja tuga neće da mine,
ja te još uvijek čekam svake noći.
Očekujem tako poznati zvuk,
tako sam znala kad dolaziš kući.
Sada ne čujem ništa, samo muk,
ne znam kada će me dotući.
I zato Boris ja te molim,
pokaži se mami iza oblaka meka.
Ti znaš koliko te volim,
ne pusti da mama predugo čeka.

26.03.2014. u 23:56 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi