Anđele moj, gdje skrivaš se ti?
U nebo gledam, posvuda te tražim,
zašto se ne želiš majci javiti?
Mahni mi samo krilom svojim,
izmami opet majci osmjeh na lice.
Javi se samo uzdasima mojim,
ti vječni sanjaru moj i lutalice.
Otišao si bez pozdrava sine,
a obećao da ćeš za pola sata doći.
Od tada moja tuga neće da mine,
ja te još uvijek čekam svake noći.
Očekujem tako poznati zvuk,
tako sam znala kad dolaziš kući.
Sada ne čujem ništa, samo muk,
ne znam kada će me dotući.
I zato Boris ja te molim,
pokaži se mami iza oblaka meka.
Ti znaš koliko te volim,
ne pusti da mama predugo čeka.
< | ožujak, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.