Upadam svakog dana dublje,
u ponor neki, ne vidim mu kraja.
Tama postaje sve tamnija,
nestalo je svjetla, nema raja.
Raj je prebivao ovdje sine,
u kući našoj, u domu tvom.
Nema više ništa ovdje,
nije više ovo ni kuća, ni dom.
Postala je ona ponor tuge,
hladna, bez srca i bez sreće.
Žali i ona sine za tobom,
zna da te ništa vratiti neće.
A, majka čeka, pogledom svojim,
često ga na cestu svrati...
gleda i prati auto svaki,
neće li netko da te vrati.
I suza u oku najednom zablista,
nema ga majko, neće doći.
Čekanje tvoje nada je samo,
u nadi i čekanju život će proći.
Tvoja mama
< | ožujak, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.