Naš život bez tebe

srijeda, 19.03.2014.

U ponoru...

Upadam svakog dana dublje,
u ponor neki, ne vidim mu kraja.
Tama postaje sve tamnija,
nestalo je svjetla, nema raja.
Raj je prebivao ovdje sine,
u kući našoj, u domu tvom.
Nema više ništa ovdje,
nije više ovo ni kuća, ni dom.
Postala je ona ponor tuge,
hladna, bez srca i bez sreće.
Žali i ona sine za tobom,
zna da te ništa vratiti neće.
A, majka čeka, pogledom svojim,
često ga na cestu svrati...
gleda i prati auto svaki,
neće li netko da te vrati.
I suza u oku najednom zablista,
nema ga majko, neće doći.
Čekanje tvoje nada je samo,
u nadi i čekanju život će proći.
Tvoja mama


19.03.2014. u 22:58 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi