Znam sine, znam da mrziš suzu u mom oku,
znam da ne želiš mami ovu ranu duboku.
Znam sine, znam da ti mira ne dam,
dok noćima tebe čekam i nebo gledam.
Znam sine, znam da si moj anđeo sada,
da čekaš me tamo i moja si nada.
Znam sine, znam da je nebo daleko,
ali ja čekam i i znam da je tamo neko.
Znam sine, znam da ćeš čekati mamu,
vjerujem ti, ti me nebi ostavio samu.
Znam sine, znam da ćeš mi pružiti ruku,
kad dođe trenutak da skratiš mami muku.
Znam sine, znam da više ništa isto nije,
ni sunce zlatno ne grije kao prije.
Znam sine, znam da te beskrajno volim,
čim prije da krenem k tebi Boga molim.
Tvoja mama
< | ožujak, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.