Naš život bez tebe

nedjelja, 23.02.2014.

***

Nikada nije lako, nikome nije lako. Imati nešto tako dragocjeno kao što si ti meni bio, pa to izgubiti u sekundi. Sine, ja sam obilježena svakako. Tvoj odlazak je mene promijenio iz temelja. Znam da ti ne poznaš ovakvu mamu, da ja više nisam ono što sam bila. Trebala bih biti ista mama tvojoj braći, na žalost nisam više ista. Ovo je sada ranjena mama, ljubav u meni živi. Volim tvoju braću više od ičeg na svijetu, ali ta ljubav je tako ranjena i tužna. Nježna je to ljubav, puna razumijevanja, ali ništa više isto nije. Ja se sada zbilja osjećam kao da sam umrla, nema u meni života, radosti, poleta, osmjeha. Ja sam to nekada bila, puna životne radosti i poleta. Nepokolebljiva i neustrašiva uz sve životne uspone i padove uvijek sam se dizala kao feniks iz pepela. Imala sam zašto, sada sam posustala i ne vidim se nigdje više. Samo čekam, čekam tebe da dođeš, da me zagrliš, primiš za ruku i povedeš. Samo taj trenutak, koji će biti najsretniji koji ja još mogu doživjeti. Oprosti sine mami, oprosti mi što me boli, oprosti mi što te volim, oprosti mi što mi nedostaješ. Do susreta leti onaj naš nevidljivi, lepršavi u visine.

<	veljača, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)