Naš život bez tebe

petak, 14.02.2014.

...

Ja znam da se ti nećeš ljutiti, znam da bi rekao:"Dobro, kako ti hoćeš." I učiniti ću to što sam naumila. Drugačije neću moći, jednostavno vidim da ne ide. Moram se nekako pomaknuti iz ovoga stanja koje nije izdrživo na duže vrijeme. Vidno propadam, to sama primjećujem i fizički i psihički. Ako se sama ne pokrenem neće me nitko. Moram i zbog tebe, moram završiti što sam započela, moram sačekati da završi sud. Znam da moram, ali moram napraviti korak naprijed. Znam da moja odluka nije savršena, ali meni u ovom trenutku izgleda kao jedino moguće rješenje. Molim Boga svaki dan da uspijem, da krenem, da se pomaknem...kada ću još ne znam. Znam samo da moram...stanje je neizdrživo i neodrživo. Ja nisam nikada imala posebnih prohtjeva i želja, živjela sam skromno. Obitelj mi je bila sve, moj život, radost, oslonac. Tvojim odlaskom srušio se moj cijeli svijet, naša obitelj nije više ista, nikada neće biti i ja sam izgubila sebe, ne samo tebe. U nadi da ćemo se opet jednom sresti, da ćemo opet svi skupa biti sretni šaljem ti onaj naš lepršavi, nevidljivi u visine.

14.02.2014. u 23:29 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< veljača, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28    

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi