Naš život bez tebe

nedjelja, 09.02.2014.

...

Samo da ti kažem, bila sam jučer kod Karla. Išla sam ga vidjeti, išla sam odraditi ono što ti nisi uspio, a obećao si da ćeš ga doći vidjeti. Sada je već veliki dječačić od devet mjeseci, presladak. Njegovi mama i tata su divni mladi ljudi u čijim uspomenama ti nikada nećeš umrijeti. Tako, znaš, ostala ti je obitelj, par prijatelja i ona mlada djevojka koja će imati ožiljak na svom srcu do kraja života. Danas idem još kod tvoje Klare, kojoj si bio krsni kum. Bio si tako ponosan, sada ona ima kuma samo u priči. Kada poraste, ako ja budem živa pričati ću joj o tebi, reći ću joj kakav si bio, koliko je u tebi bilo ljubavi, radosti i života. Ne znam zašto dođu ovi teški dani, tužni i preteški, kada se ne znam suočiti sa životom, kada suze jednostavno same kapaju, sine moj. Teška sudbina, najteži križ koji majka može ponijeti i tražiti ponovo smisao na samom sutonu života je jako teško. Da li ću uspjeti, kako i na koji način ja ne znam. Jednostavno sam pustila da život čini svoje. Volim te sine, jako, jako mi nedostaješ. Šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi u visine.



Ti i tvoja Klara.

09.02.2014. u 15:06 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< veljača, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28    

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi