Da sine, prošlo je je šest mjeseci, u ovo doba bio si još kod Dade, na odlasku. U 18:51 je stao tvoj život, u sekundi, u nekoliko sekundi. Naime, stručnjaci kažu maksimalno osam sekundi života nakon ozljede koju si ti imao. S obzirom da je puknulo tvoje srce i aorta ja vjerujem da je bilo samo sekunda, da nisi osjetio ništa. To je jedino što me sine tješi, da nisi patio, da te nije boljelo, neka mamu boli, nema veze. Da je mama mogla mijenjati taj trenutak s tobom, sve bih dala i sada, samo da postoji mogućnost. Svoj život da ti poklonim, da ti živiš svoju mladost dalje, da uživaš u svojim planovima, da se ženiš, da imaš troje djece koju si želio, da gradiš kuću. I nema više ništa sine, neće mama tvoju djecu grliti, neće me tvoja djeca bakom zvati, nećeš mi doći da majci u starosti ruku pružiš. Valjda je to zato što sam ja sve svoje nade polagala u tebe, jer si bio takav da sam sve to od tebe očekivala. Otišle su moje nade s tobom, sada treba život usmjeriti drugačije, samo ne znam kako.
Bila sam u crkvi danas, molili smo za tebe. Nadam se da si sretan tamo, rekao si nedavno seki u snu: "Dobro je meni ovdje." Ja bih voljela da meni češće dođeš, nekako bi mi lakše bilo, da te barem u snovima gledam. Volim te sine, dani su postali svi isti, samo se izmjenjuju dan i noć, drugo je sve isto, kao preslikano i onaj naš nevidljivi, lepršavi svaki dan jednako leti pun neba.
< | veljača, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.