Sine moj, Badnje veče je. Svi su u radosti i veselju, čekaju Božić, raduju se dolasku Isusa. Moje srce ne može zaigrati, raduje me samo spoznaja da Isus dolazi. Išla sam počistiti tvoju kuću, kod nas i onako nije ništa važno. Bolesna sam, prehlađena i sve me boli. Idem leći i moliti za tvoju dušu, da preleti sa svojom vojskom anđela iznad naše doline. Volim te sine, tako mi nedostaješ da ne postoje riječi kojima bih mogla izreći svoju tugu. Volim te i šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi u visine.
< | prosinac, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.