Naš život bez tebe

ponedjeljak, 23.12.2013.

...

Evo već dva sata razmišljam što da ti napišem, pa ti sve vidiš i sve znaš.Govore mi da te pustim na miru, da te ostavim da budeš slobodan, da letiš. Leti sine moj, leti budi sretan, nađi svoju sreću i svoj mir. Mama pati, ali ne mogu prestati misliti, prestati pričati...ne, ne mogu. Svaka misao leti k tebi, suza sija u oku, suza izdajica koja poleti svako malo vremena. Nije to tako jednostavno, nije meni lako upravljati svojim emocijama. dolazi to iz moje nutrine. Srce je načeto, duša ranjena...fali mi dio mene, odnio si ga sa sobom i ja ga ne želim natrag, želim da ostane tamo zauvijek, jer tamo i pripada. Ne mogu ti ništa više reći, ništa napisati, jednostavno nemam više riječi kojima bih bilo što rekla...jedino što osjećam u ovom trenutku je bol duše. Volim te anđele moj nebeski i šaljem ti onaj naš lepršavi, nevidljivi u nebeske visine.

23.12.2013. u 21:48 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi