Naš život bez tebe

četvrtak, 19.12.2013.

...

Znaš kako bih ja bila vesela kad bih ti mogla reći nešto lijepo, da se dogodilo bar nešto što nam je bar malo uljepšalo ovu sumornu svakodnevnicu. Vidim da polako padaš u zaborav, ljudi će se sjetiti povremeno da je postojao jedan mladić koji je stradao u prometnoj nesreći i ništa više. Ja ću nositi tu spoznaju svaki dan, do kraja života. Nikada više neće zaigrati majčino srce od sreće...govorio si da ćeš ti imati najmanje troje djece, a sada nema više ničega. Ni tebe, ni planova, ni kuće, ni djece...teško je o tome razmišljati, ali ne mogu si još pomoći. Stalno se vraća slika pred oči. Niti usnem, niti ustanem da ti nisi u mojim mislima, u svakoj pori uma i tijela. Boli sine, duša boli u pravom smislu te riječi...osjećam fizičku bol duše. Nitko mi pomoći ne može, najmanje sama sebi. Ujutro moram na put...mrzim to sada, a jednostavno moram jer sam još uvijek živa, k tebi živa ne mogu. Ne znam da li ću ti sutra pisati jer neću imati računalo, ali neću ništa manje misliti na tebe. Volim te sine i šaljem onaj naš nevidljivi, lepršavi u visine...

<	prosinac, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)