Naš život bez tebe

srijeda, 18.12.2013.

...

Sine...ne znam što da ti kažem u ove pred blagdanske dane. Svi nešto kupuju, spremaju, raduju se Božiću, novoj godini...a mene boli...boli nesnosno. Nemam se čemu radovati, nemam se čemu nadati. Dani prolaze jedan za drugim, hladno je, svaki dan hladnije, u mom srcu se stisla neka tuga i neće van. Nema meni ni Božića, ni nove godine...svaki dan je meni isti. Samo si ti predmet razgovora u našem domu, samo o tebi se stalno priča. Uvijek ćeš ti biti tu...u našim mislima, sjećanjima, srcima. Volim te sine moj i šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi u nebeske visine.

18.12.2013. u 21:46 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi