Samo da ti se javim, da znaš da si sa mnom gdje god da jesam. Uvijek si to bio, ti i moja cijela obitelj i prije i sada, Gdje sam ja tu ste svi vi u mislima sa mnom. Ti sada više nego ostali, jer najviše nedostaješ, jer te nema dugo...tražim te još uvijek posvuda, u svakom događaju, susretu, mirisu, dašku vjetra. Na putu sam, nisam sama...ne mogu pisati dugo, ali volim te jednakom ljubavlju i šaljem ti onaj naš lepršavi, nevidljivi u nebeske visine.
< | prosinac, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.