Naš život bez tebe

srijeda, 04.12.2013.

Pa čitam ovo iz Starog Zavjeta i razmišljam o ovom tekstu:
Knjiga o Jobu stara je 2000 godina. Govori o patnji pravednika, knjiga pokušava odgovoriti na pitanje zašto se pravednicima događa zlo. Često upadamo u zamku da ćemo živeći kršćanski izbjeći patnju i križ. Job je savršeni pravednik, mudar, pravedan, pobožan, poštovan od ljudi, bogat, ima puno djece. To što Job ima Božji je dar, možemo reći da je svojim stilom života to zaslužio. Onda na Joba Bog šalje patnju. Pitanje trpljenja nije plitka stvar. Križ ima daleko veću svrhu, nema šablonskog odgovora na patnju, svatko od nas osluškuje zašto patnja. Bog nas "tjera" da gledamo preko križa. Zašto Job pati? Tko je kriv za njegovu muku? Mora biti neki razlog Jobove patnje! Njegovi preci, ili on sam ili mu je takva sudbina! Ništa od toga!!
Mi često pokušavamo dati odgovore na nečiju patnju, pokušavamo biti dobri i pobožni kršćani, pa dajemo pobožne odgovore na križeve a pritom sami ne vjerujemo u ono što govorimo. Tražimo instant rješenja za patnju, ne želimo biti blizu čovjeka koji pati, to nam je teško, ponekad se bojimo pokazati da nemamo odgovor na patnju. Lakši put je bježanje, a pravi put je SUPATITI, biti uz čovjeka koji pati, moliti sa njim i za njega.
Jobova patnja ima svoj "crescendo". Od najmanje patnje do teške patnje. Evo te gradacije:

- Bog Jobu oduzima imanje
- gubitak djece
- vlastita bolest
- nerazumjevanje od najbližih (žena)
- gubitak poštovanja, poniženje okoline
- Job gleda kako nepravednici prosperiraju, imaju uspjeh u životu
- prijatelji ga osuđuju, napadaju
- traže od Joba lažno kajanje, priznanje grijeha kojih nema
- besmisao vlastite patnje (zašto patim?)

Job na kraju "puca", proklinje dan kada je rođen, utrobu koja ga je nosila, svađa se s Bogom, govori Bogu u lice sve, buni se, prigovara, ne razumije patnju. Job želi znati zašto? Job je povrijeđen, povrijeđena je njegova ljubav! To je sve molitva, Bog želi da sa njime razgovaramo o svojoj patnji, da se svađamo s njim, da se i ljutimo. To je sve odnos!
Mi smo ograničeni i ne vidimo smisao patnje, no Bog nema drugog ulaska u moj život osim po patnji, područje u kojem ćeš ga sresti je ono što te najviše boli, tamo gdje si "najtanji". To je mjesto susreta! To je brisani prostor gdje susrećeš svoga Stvoritelja. Svatko od nas ima nešto za što prigovara Bogu, nešto zbog čega se ljuti na Boga. Koje je to područje?
Job je Boga upoznao, ugledao jedino po patnji! Na kraju Bog pohvaljuje Joba, daje ga kao uzor čovjeka koji je vapio Bogu, prošao kroz patnju i upoznao Boga.


Da li ja nisam Boga upoznala dovoljno? Da li sam morala dobiti ovoliku patnju? Ne, nisam okrenula leđa Bogu, samo Ga pitam zašto patim, koji je smisao moje patnje? Put moj prema tebi je jedini put koji sada poznajem, ne mogu shvatiti niti prihvatiti drugi. Možda kroz svoju patnju spoznam. Danas su mi rekli za majku koja je imala četvero djece, jedno izgubila i psihički oboljela. Troje djece je izgubilo brata, s njim i majku o kojoj oni sada moraju brinuti, umjesto ona o njima. Ne znam, nadam se da neću izgubiti razum u svojoj boli, a znam da me trebaju...ali ja trebam tebe. I tako se vrtim, vrtim, vrtim...korak naprijed, dva natrag. Kako dalje? Dan po dan, a svaki sam bliže k tebi, pa dok ne doletim šaljem ti onaj naš lepršavi, nevidljivi.

<	prosinac, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)