Bila sam danas kod tebe, a sada se ne mogu sjetiti jesam li bila dva ili tri puta. Onda znaš koliko sam zapravo rastresena. Bila sam kod Križa, malo počistila, zapalila svijeće ostavila cvijeće, za tebe, Isusa i sve duše za koje nema tko zapaliti svijeću. K tebi dolaze stalno neki prijatelji. Imaš toliko svijeća i cvijeća da se nema više kamo ni staviti, a nisam ja ništa stavila osim onih iznad tvoje glave. Fališ ti nekim svojim prijateljima, onima kojima si bio neizmjerno drag, nekima kao brat. Oni drugi, kojima nisi bio tako umiljat su u manjini, ali su zato jako, jako otrovni, pa te pokušavaju ocrniti čim više. Samo neka pucaju, neka hrane svoje sitne duše, jednom će prestati i naći novu žrtvu. Oni su jednostavno takvi, to im je duševna hrana. Jednom će prestati, treba im nova tragedija, na žalost. Ovi dani su posebni, sjećanja naviru na sve moje drage koji su tamo s tobom. Tvoji pradjedovi, prabake, djedovi, baka, moja teta, ujak, ujna, mladi rođaci koji su otišli rano kao ti. Svi ste mi tamo, nadam se da si našao djeda Milu i prabaku Mandicu koju si stalno posjećivao u domu dok je bila s nama. Ona te zbog toga jako voljela. Kad ti je otišao djed bio si star tri godine i uvijek si govorio kako se sjećaš da si mu sjedio u krilu, nadam se da te je uspio i sada stisnuti k sebi kad ja više ne mogu. Mili moj sine, neću ti govoriti koliko je teško. Danas ti samo želim reći neka ti svijetli vječno svjetlo, neka ti plamen svake svijeće ozari lice i privede u naručje našega Spasitelja. Volim te i šaljem ti mir i blagoslov.
< | listopad, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.