Naš život bez tebe

subota, 26.10.2013.

...

Postala sam malo nestrpljiva. Prošlo je već puno vremena od kada te nema. Meni su dani tako slični jedan drugom, neki malo lakši za preživjeti, neki puni bola i tuge. Danas, kad sam išla k tebi izvrištala sam u autu svu svoju bol, samo da me u kući ne čuju i ne vide. Tako neki trenutci bolno podsjete na tebe, i danas je bio jedan takav, moje suze su same krenula sa ruba oka, spojile se na bradi, nisam ih htjela, ali bio si previše blizu...a vidjela te nisam. Biti će tih dana uvijek, učimo ih živjeti jedan za drugim. Kad bi ti znao kako je kod nas pusto bez tebe, često imam potrebu pitati di je Boris, pa se sjetim gdje si, a onda slijedi tuga. I tako, dan po dan...nadam se da ću ti jednog dana napisati kako smo dobro, kako smo naučili živjeti, ne bez tebe, nego novi život. Ti ćeš uvijek biti dio ove obitelji, samo nisi fizički prisutan. Tvoj duh živi s nama i u nama i živjeti ćeš dok mi živimo. Javiti ću ti se još ovih dana, kao što sam obećala, čekam da konačno nešto jave, da se pokrene. Volim te sine, dolaze dani sjećanja...boliš me.

<	listopad, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)