Evo ga, dođe i prođe još jedan petak. Neki malo neobičan u odnosu na ove do sada. Danas je cijeli buran, uznemiren, ali meni je donio nekakav unutarnji mir. Kad sam danas išla k tebi rekla sam tati da se idem malo s tobom "posvađati". Znaš to je onaj naš razgovor kad ja "pametujem", al' čuj to samo mama umije. Nadam se da se ne ljutiš na mamu što je opet malo pametovala, morala sam malo, lakše mi je tako. Obećala sam ti da ću pisati svaki dan dok se nešto ne pokrene. Nadam se da je i taj dan blizu, jer evo prošla je već hrpa petaka, još malo biti će i tri mjeseca, a papiri o nesreći nisu još kompletirani. Očekujem da će biti brzo.
Ništa meni neće biti lakše, niti bolje, ali neka barem saznam istinu. Da znam kako se sve dogodilo, ne po pričama rekla-kazala, nego po onome što o tome imaju reći oni koji su za to ovlašteni i osposobljeni. Žao mi je, tako mi je strašno žao što si morao otići tako mlad, tako pun života, veselja, planova, ali ti si planirao jedno, a Bog je imao drugi plan za tebe. Meni se jako teško s tim pomiriti, a znam da ću morati prihvatiti da te nema, da moram učiti živjeti bez tebe. Teško je, teško će biti, ali moram probati zbog Ivana, tate...ako želim nastaviti gdje sam stala, moram upregnuti nadljudski napor. Ne znam da li ću uspjeti, ali moram probati. Znaš, danas sam se sjetila jednog tvog nestašluka, pa sam se od srca nasmijala. To si mogao prirediti samo ti. Nadam se da ću se više puta sjetiti tebe s osmjehom na licu, nego sa suzama. Ništa te vratiti neće, ni moje suze, ni patnja, ni bol, ni osmjeh. Znam samo da nisi podnosio suzu u mom oku, a osmjeh ti nije nikada smetao, jer si se i sam stalno smijao i zbijao šale. Eto sine, danas sam malo mirnija, kako će biti sutra ne znam. Idemo dan po dan, biti će i dalje uspona i padova, dio maminog srca otišao je s tobom i tamo će zauvijek ostati. Nedostaješ mi nesnosno, ali ni to promijeniti ne mogu. Voljela sam te, volim te i voljeti ću te dok budem disala. Leti zagrljaj u visine...
< | listopad, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.