Naš život bez tebe

četvrtak, 24.10.2013.

...

Obećala sam ti sine puno toga, ne ide ništa glatko kad smo mi u pitanju. Mi nikada ništa nismo riješili bez problema, sada kad nam se život srušio, stao negdje u ljetu mi i dalje skupljamo nekakve spise, papire, nalaze koji su se naravno uz put i zagubili. I da mama nije uporna, ne bi njih nitko ni tražio, ti si njima sine postao predmet KR-DO....(sijede brojke) a meni si sin bio i ostao zauvijek. Ti meni nisi predmet, ni spis, ti si moja živa rana koja će krvariti dok ja budem živa. Ništa meni ne znače papiri niti što u njima piše, to meni nije važno, ali bez tih papira mi ne možemo nikuda. Oni su bitni za državne institucije koje će voditi nekakve istrage i postupke, meni je važna samo istina. Budem li je tražila ovako sporo bojim se da je ja živa dočekati neću, a možda netko i želi da se istina nikada ne sazna. Ti reći ne možeš, braniti se ne možeš i tko će stati iza tebe. To nikome nije u interesu da se bori za nekoga koga više nema osim obitelji, jedino nama fališ, jedino nas boli...a dugujemo ti to. Istinu, kakva god ona bila...samo sam počela sumnjati da ćemo je otkriti. Za svih je najlakše da se spis zatvori bez troškova, a to je u slučaju kad se okrivi onaj koga više nema, onaj tko šuti i ne može reći više ni riječi. Ja sam ti obećala da ću se boriti, neću prestati...samo se bojim da neću uspjeti saznati pravu istinu nikada. Tako to sada izgleda, jer je sve krenulo u nekom krivom smjeru. Da li je slučajno ili namjerno, nikada neću saznati. Znam samo da ću se boriti do zadnjeg daha, ti si to zaslužio svojim životom. Nedostaješ mi tako snažno da mi se čini da neću izdržati, volim te sine moj...


Ostale su samo slike i tvoj vječni osmjeh na njima...

24.10.2013. u 20:30 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< listopad, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi