Hej mali moj, danas sam ti opet posebno tužna. Radila sam nešto sitno po kući kako bih malo zaboravila, u jednom trenutku mi se učinilo da se ništa nama dogodilo nije, da si tu negdje, a onda opet onaj poznati grozni osjećaj. Nema ga, nema ga, nema ga...nije tu, otišao je zauvijek, ne traži ga. Pa ne mogu tako, sjećanje ne mogu izbrisati, ne na tebe... ti si moj sin, ti si dio mene. Kako majka može na trenutak zaboraviti svoje čedo...koje je pod srcem nosila, rodila, dojila, njegovala, strepila za svaki korak. Ljutim se ponekad što sam živa i moram ovoliko patiti...gdje je tomu kraj? Tako bi mi bilo lijepo pokraj tebe. Jesi vidio kako ti je tata lijepo sliku napravio. Takvu nema nitko, jedna, jedina, jedinstvena, neponovljiva. Na okviru boja od tvog golfa, flip-flop.Stavili smo je uz tvoj križ, sada ti je sve lijepo čisto i uredno. Kuću smo ti malo uredili dok ne napravimo cijelu.
Imamo kraj tebe ja i tata svoje mjesto, bar sada znam gdje će mene položiti. Ja sam uvijek mislila da ću odseliti odavde kad odem u mirovinu, da ćemo ja i tata ovo ostaviti ovdje vama, a ti si nas sada zauvijek vezao da ostanemo uz tebe.
Mogla bih ja tebi ovdje napisati puno svega, ali nekada mi je i to teško. Previše emocija ide iz srca pa počnem jako plakati, a ne želim da me vide. I onako previše plačem, ali ne mogu ja to. Jače je to od mene, plakati će mama za tobom dok bude živa.
Volim te, grlim i šaljem onaj mali nevidljivi, lepršavi.
< | listopad, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.