Naš život bez tebe

nedjelja, 13.10.2013.

...

Nedjelja je, trebao bi to biti poseban dan, zar ne? Obitelj na okupu, zajednički ručak...nekada je i bilo tako. Sada više ne znam ni koji je dan, ni koji sat, niti gledam, niti brojim. Prolaze mi ovi dani, a kao da nisu moji, niti dani, niti noći, niti je to više moj život. Sve se promijenilo, potpuno...ti si ostavio takvu pustoš u našoj kući da je očima vidljiva, rekla bih da je možemo opipati. Boris, tako mi je težak postao život...i na žalost, znam da nikada neće biti lakši, samo moram pokušati naučiti nositi ponosno svoju bol. Moram se učiti i naučiti, biti će to najteža od svih zadaća koje sam uradila u svom životu, samo ne znam da li ću dobiti prolaznu ocjenu. Najteže od svega je što se bojim da se nikada više neću moći nasmijati od srca, bojim se da je umrla radost. Obećala sam ti neke stvari i nadam se da ću uspjeti, da ćeš me ti voditi. Ja to neću moći sama, ja trebam tvoju pomoć. Ti mene nećeš ostaviti, zar ne?
Ti si samo fizički odsutan, ali tvoj duh je sa nama, ti si naš Anđeo koji nas sada pazi i čuva. Znam, možda ti pričam gluposti, ali nemoj se ljutiti na mamu, ja nekako moram izbaciti van iz sebe svoju bol, moram misliti da si tu negdje, da i dalje zujiš okolo, samo se skrivaš. Znaš, nekada mi dođe kada sam ljuta na samu sebe...ne znam zašto. Valjda zato što sam ja tu, a ti tamo gdje ne bi trebao biti. Ljuta sam ponekad što sam se toliko bojala da će se nešto dogoditi, da li majka može imati takvu intuiciju kad previše strepi. Nisam li ja svojim brigama i strahovima prizivala nesreću, jesam li se premalo pouzdala u Boga kada sam molila da te čuva. Ja sam tako zdvojna, tako bih rado znala odgovor na samo jednu riječ: Zašto? Ti si se stalno meni javljao, stalno slao poruke, u svakoj je stajalo:" Ne brini mama." I tvoja zadnja poruka je bila, ne brini, kod Dade sam, eto me za pol ure. A nisi došao Boris, nisi nikada više došao, a rekao si mi da ne brinem. Što sada, ja ne znam. Na trenutke mi se čini da ću se ugušiti od svog bola, tjeskobe, tuge. Znam da moram dalje, a to mi je tako naporno, ta moja unutarnja borba sa samom sobom. Previše je to mami, a moram. Molim te, nemoj se ljutiti što plačem, znam da to ne voliš, ali te molim dođi mi u san, dođi samo da te u snu zagrlim jer mi nepodnošljivo nedostaješ, sine moj.

<	listopad, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)