Naš život bez tebe
petak, 11.10.2013.
Deseti petak
Evo, još jedan petak dođe i prođe. Čini mi se na trenutke kao vječnost, na trenutke kao da je bilo jučer. Kako ću brojiti dane, kako ću brojiti ove petke do posljednjeg daha, do susreta s tobom. Ne znam kako se pomaknuti, tjeram samu sebe na neke korake koji su toliko teški da ne znam ni sama što to radim. Činim li tako sebi još gore ili ću se s vremenom naviknuti? Pokušavam slušati što mi drugi govore, usmjeravati se nekamo drugamo, ali to je meni još gore. Ja pokušavam na silu nešto raditi, a ne ide. Čitam knjigu već tjedan dana, kakvu sam znala pročitati u par sati. Moje misli bježe, bježe k tebi sine. Mama se stalno k tebi vraća, stalno vrti život...postavlja pitanja, pokušavam naći suvisli odgovor. Ma tko može majci dati odgovor, tko može objasniti da si ostao bez djeteta, bez mladića koji je stasao u odraslog mladog čovjeka. Žao mi je što ne razumijem, što ne mogu prihvatiti da sam te morala izgubiti. Kažu mi da su to faze kod gubitka bliske osobe, da bliske osobe. Sine, ti si meni bio više od bliske osobe, ti si moj sin. I sada ja trebam prolaziti kroz neke faze, tugovanja, žalovanja, tjeskobe, ljutnje, nijekanja. Mene ti te faze uopće ne zanimaju, ne zanima me kako drugi na to gledaju. Ja znam kako se ja nosim, ja znam kako ja živim. Svi govore ti si hrabra žena, valjda im izgledam tako. Ne znam zbog čega, jer izgledom stvarno ne ostavljam dojam hrabre žene, po čemu to zaključuju, ja ne znam. Osjećam na trenutke potpuni raspad, na trenutke se malo saberem i vrtim se lijevo, desno. Sine moj, ne znam kako ću. Nemam planova, rekla sam da ću pustiti da život ide, ja u tom životu neću više ništa planirati. Neka se odvija kako mora, spuštam se niz vodu pa kuda me odnese, neka bude. Znaš, fališ mi svaki dan sve više, svaki dan je pustiji, a ja moram živjeti.
Meni je život postao presurov. Volim te dijete moje, i šaljem ti svu svoju ljubav.
| < | listopad, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)
Opis bloga
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.