Da nisi pomislio da sam te zaboravila, da ti se neću javiti. Eh, kad bi mama tebe samo za trenutak mogla zaboraviti. Tu si ti sine, u svakoj misli, u svakom udahu, u svakom otkucaju mog srca. Počeli smo ti danas tvoj dom graditi, znaš li kako to sada izgleda. Gradimo ti vječni dom, a tvoja kuća je trebala biti na drugom mjestu. Ti si već imao planove gdje ćeš sebi zidati kuću, ali Bog je imao drugačiji plan za tebe. Što da ja sada kažem na to, nego da me boli, nego da sam tužna. Vi ste meni i tati trebali tamo graditi vječni dom, a ne mi tebi. Tvoja kuća je sada negdje drugdje, lovi me sjeta, žal, a ne mogu to promijeniti. Trebao si graditi kuću, osnivati obitelj, imati djecu...a sve stade u sekundi. Boli me to sine moj, a promijeniti ne mogu ništa. Živim tako dan po dan, nemam planova, čekam nešto da se dogodi, nešto što će me izčupati iz ovog začaranog kruga. Kada će to biti i da li će uopće biti ja sada ne znam i nije mi ni važno. Što god se ima za dogoditi, neka bude. Moja borba je jednostavno stala. Danas sam mislila o tome koliko si ti bio sličan meni u nekim stvarima. Borac moj, fališ ti meni jako, jako. Nema sada tko onako borbeno nastupiti, nema tko ovaj ustajali zrak u kući izmiješati. O, sine moj! Kako ćemo se mi naučiti živjeti bez tebe? Volim te ljubavi mamina, ne znam što drugo da ti više danas kažem. Šaljem ti toplinu i ljubav iz naše tužne kuće.
< | listopad, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.