Naš život bez tebe

utorak, 08.10.2013.

Boris, ja ne znam kako bih ti zapravo opisala sve ovo oko nas, u našoj kući. Tebe nema fizički tu, ali si toliko prisutan u svemu da mi se na trenutke učini kao da se ništa dogodilo nije. Samo si otišao na put, mi ćemo se opet sresti, ne može se obitelj raspasti, zaboraviti. Ti si dio nas, ti si dio ove obitelji, bio, jesi, i ostati ćeš. Koliko god tvoja fizička odsutnost boli, para srce, dušu, razum, toliko ljubavi prema tebi ima da ćeš živjeti vječno. U konačnici, ti si to i zaslužio, svojim djelima, svojom nježnom dušom, za koju mnogi nisu znali da postoji. Ostavio si ljubavi mamina toliko toga iza sebe, što neki ne ostave koji su živjeli 80 godina. Živio si brzo, veselo i pun gas...(ovo je tvoje bilo, pun gas) iako nisi vozio brzo, živio si brzo. Znam kako si se ti volio voziti, tebi je muzika u autu bila strast, lagana vožnja i glasna muzika. To je bio tvoj gušt. Volim se sjetiti svih tvojih dogodovština, neke mi izmame osmjeh na lice, neke tugu...ali u svakom slučaju ti si bio i ostati ćeš naša legenda. Semo Kralj
Idem sada..."čujemo se"

<	listopad, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)