Naš život bez tebe
ponedjeljak, 07.10.2013.
...
Danas cijeli dan pada kiša, ružno je, tmurno i hladno. Ni u maminom srcu nije ništa bolje, ali znaš kada sam krenula k tebi kiša je stala nakon minute vožnje. Upalila sam svijeću kod Križa, otišla do tebe, svijeće gore bez obzira koliko je padalo. Upalila sam neke nove, pomolila se i polako krenula kući. Čim sam sjela u auto i odvezla se 200 metara kiša je počela neumoljivo padati. Pustilo je Nebo mamu da se u miru pomoli, da u miru upali svijeće. Zna Nebo, zna dragi Bog koliko je to mami važno. Tako ti mama sada živi iz dana u dan, živi za trenutke kada će doći k tebi, pomoliti se, razgovarati s tobom, reći ti što ima, što radimo, kamo idemo. Svi su mi dani postali isti...ne znam što bi se trebalo dogoditi da bi bili drugačiji. Još uvijek se sve vrti oko tebe, još uvijek si ti glavni u našoj kući, ma ti si to bio i prije, a vidim ja da ćeš to i ostati. Mi bez tebe ne znamo, moramo tako. Pričamo o tebi kao da si sa nama, ti nikada za nas nećeš ni otići, ti ne možeš nestati dok smo mi tu. Živiš u našim mislima, razgovoru, molitvi, srcu...i naprosto dok su mama tata i braća tu, biti ćeš i ti. Nema nam druge, jedino tako možemo živjeti. Previše traga si ostavio u našim životima, previše uspomena, slutio si ti da ćeš ranije otići pa si ostavio bogatstvo uspomena. Danas je tata odnio uokviriti slike i crteže koje si donio. I po tome si bio drugačiji od braće...puno sine uspomena, puno. I to mi je drago...kad bi netko i poželio da ne razmišlja o tebi, ne može. Ti su tu...u svemu oko nas, u svemu u nama.
I da, ti to znaš. To mi je bitno da znaš da te beskrajno volimo, da si bio i ostao dio naše obitelji. Šaljem ti sine obilje ljubavi iz naše tužne kuće, kuće ljubavi. Volimo te...
Ovdje si malo ozbiljniji, ali tako sjetnog pogleda. Najdraže moje...
| < | listopad, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)
Opis bloga
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.