Naš život bez tebe
utorak, 24.09.2013.
Koja sjeta se uvukla u moje srce. Ma da te samo na trenutak mogu zagrliti sine moj, majka bi za tvoj zagrljaj dala život. Bože moj, oprosti mi što sam sebična. Znam da jesam, jer ovo je moja želja, moja bol. Ja ne znam da li moj Boris ovoliko čezne kao ja. Njemu je možda lijepo, kod njega nema boli, a ja mu ne dam mira. Oprosti sine moj, majci svojoj. Oprosti molim te, što ti ne dam mira. Kad ne znaš kako mamu srce boli za tobom, a ne mogu skriti, niti bol, niti suze.
Počela sam ovo pisati prije podne, ali nisam uspjela dovršiti svoje misli. Bila sam malo prije kod tebe, morala sam drugim putem jer s glavnog ulaza nisam mogla ući. I naravno, naišla na sve tvoje kompanjone, pa se opet svega prisjetila i pomalo raspala. Bože moj, koliko su te neki prijatelji voljeli. Neki te stalno sanjaju, samo te mami nema u san "lopužo" jedna. Nećeš da mi se javiš, a ja tako čeznem. Al' dobro, javljaš se svima, ti si tu negdje, stalno zujiš kao po običaju, kako bi ti drugačije. Hmmm, i znaš, svi su te posvojili, svi te imaju za osobnog Anđela čuvara, pa sad vidi koju si zadaću dobio. Nemoj ih iznevjeriti, u stvari znam da nećeš. Ti nikada nikoga nisi ostavio na cjedilu. Posebno svoje kumče moraš paziti, svog nećaka. Oni su mali i najviše trebaju tvoju pozornost. Ne ispuštaj ih iz oka ni sekunde. Mami samo mali znakić pošalji...jer da mi nema vjere u Boga, da nisam sigurna da te Gospa od Anđela istog trenutka dignula sa sobom, ja bih totalno propala. Ovako, koliko god boli, tuge, plača ima, toliko ima i nade susreta u vječnosti. Volim te, anđele moj.
Dakle, imaš zadatak čuvati ovo dvoje. Svi to od tebe očekuju, posvojili su te kao svog Anđela
| < | rujan, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)
Opis bloga
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.