Tužna sam, tužna i umorna. Umorna sam od sebe, od života. Od kuda da izvučem volju i snagu, život? Život se gasi u meni sine, ja sam samo fizički živa. Nema u meni ničega, a koliko sam ljubavi i radosti imala. Kud je nestala, kud je uminula? Nedjelja je, bila je Misa za tebe, nedjeljom smo te položili u tvoj vječni dom. Valjda su moje nedjelje i petki sada zbog tebe još tužniji nego drugi dani. Neću ti danas više pisti, nije fer da ti pišem kad sam ovako jako loše, neću te žalostiti. Fališ mi jako, ali volim te neizmjerno.
Čujemo se sutra sine, možda mami sutra bude malo lakši dan od današnjeg. Danas je jedan od onih kad ništa ne ide.
< | rujan, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.